Planinarsko drustvo Konjuh Tuzla i ovog augusta je organizovalo memorijalni pohod na Durmitor. Riječ je o memorijalu posvecenom Hasanu Kopicu, clanu PD Konjuh Tuzla, koji je u augustu 2004 godine preminuo tokom uspona na najvisi vrh Durmitora Bobotov Kuk.
30-tak planinara iz 5 planinarskih drustava : PD Konjuh, KES Summit Banovici,
PD Postar Tuzla, PD Svatovac Lukavac i PD Miljkovac, ucestvovalo je na trodnevnom memorijalu na Durmitoru od 25 do 28 augusta 2017.godine.
Iz Tuzle se krenulo u petak, 25.8. u ranim jutarnjim satima. Na odrediste stizemo u ranim popodnevnim satima i odmah krece uspon na Prutas, jedan od vrhova Durmitora, visok 2393 metra nadmorske visine. Prva dionica uspona prolazi u medjusobnom pozdravljanju i upoznavanju posto se radi o razlicitim planinarskim drustvima. Vrlo brzo, grupa postaje skladna cjelina i u dobrom raspolozenju, praceni suncanim vremenom izlazimo na Prutas. A kao nagradu Durmitor nam otkriva dijelove svoje divlje ljepote.
Na Bobotov kuk krecemo narednog dana u ranim jutarnjim satima. Pridruzuje nam se i Nihad, sin preminulog Hasan Kopica. Vrijeme je i dalje lijepo i putem srecemo brojne planinare. Lijepo je vidjeti posjecene planine, a na Durmitoru srecemo puno stranaca i planinara iz Hrvatske. Zajednicka proslost i jezik nas vezuju pa se kontakt brzo uspostavlja i uvijek se u ovakvim situacijama ispostavi da imamo neke zajednicke poznanike, uglavnom planinare. I tako, korak po korak, sigurno prelazimo teze dionice i stizemo do spomen ploce Hasanu Kopicu. S nama su Mirsad Cenanovic Cena i Izet Sehovic Batko prijatelji preminulog Kopica. Cena evocira uspomene na njihov posljednji zajednicki uspon, nakon cega odajemo pocast, nasem bratu po planinama, Hasanu Kopicu.
Pripremama za najtezi dio uspona-vrh Bobotov Kuk, pristupa se ozbiljno. Iskusniji clanovi pomazu mladjim da obuku pojaseve i ostalu opremu. Neki se odlucuju i ostati kod spomen ploce. Vecina, ipak krece na Bobotov kuk. Staza je uska, strma ali osigurana sajlama, tako da svi koji su krenuli bezbjedno izlaze na najvisi vrh Durmitora Bobotov Kuk, 2523 m nv. A gore guzva. Brojni planinari se smjestaju na malom prostoru i uzivaju u pogledu koji se pruza, cini se do u beskraj. Pogled zapinje na velicanstvene zupce-soe nebeske kako ih lokalci nazivaju. Durmitor je zaista planina bogova.
Nedjelja, treci dan memorijala je dan odmora, sto je i dobro jer je vecina iscrpljena od jucerasnjeg uspona na Bobotov kuk. Zicarom krecemo na Savin kuk. I pored drugacijeg pogleda, naravno lijepog, kojeg zicara pruza, neobicno je do pred sami vrh doci zicarom. Odatle slijedi lagana setnja do vrha, Savin kuk 2313 m nv. Uzivamo u pogledu i obecavamo sebi da cemo se vratiti i Savin kuk popeti kako treba. I tako nakon tri dana i tri ispenjana vrha preko 2000 metara nadmorske visine vracamo se kuci. Durmitor ostaje iza nas da ceka nove susrete i nove planinare.
