Bez zvanične komemoracije danas smo se oprostili od još jednog našeg znamenitog Tuzlaka, Ćazima Sarajlića, francuskog Viteza umjetnosti i književnosti, historičara umjetnosti, slikara, esejiste, kustosa i dugogodišnjeg direktora Međunarodne galerije portreta, čovjeka koji je u kulturnom životu Tuzle ostavio dubok trag.
Brojni prijatelji, članovi porodice ispred Komemorativnog centra u Tuzli oprostili su se od Ćazima Sarajlića galeriste, kustosa, kulturnog hroničara, slikara i publiciste, čovjeka koji je svoj radni vijek, a i život vezao za kulturu. Prigodne govore održali su Sarajlićevi prijatelji Mujo Grbić i Nedim Hrustambegović, a potom je i ukopan na Gradskom groblju Trnovac.
Mnogi njegovi prijatelji od bola nisu imali snage stati pred naše kamere ali su rekli da će u njima zauvijek ostati velika praznina koja je nastala Ćazimovim odlaskom.
„On je često govorio da jedan grad, čaršiju čine ljudi a ja sam siguran da je Ćazim jedan od tih ljudi koji su činili Tuzlu gradom kakav jeste. „ rekao je jedan od Sarajlićevih prijatelja Sinan Alić.
„Ostala je velika praznina. Otišao je čovjek koji je glasno razmišljao i slobodno govorio, a takvih je danas malo, zbog toga sam jako tužan u ovom trenutku.“ Izjavio je Vlado Kerošević.
„ O Ćazimu i njegovim djelima pisat će historija i to mnogo više i u širem smislu nego što to mi možemo govoriti u ovom trenutku“ mišljenja je akademik Enver Mandžić.
Iako vidno potresen gubitnok prijatelja za naše kamere govorio je i Nesim Tahirović. Emocije nisu dozvoljavale rječitost u ovom trenutku ali je Tahirović napisao i pismo kao posljednji pozdrav velikom umjetniku. „O Sarajliću mogu govoriti samo najbolje i kao čovjeku i kao umjetniku i kao prijatelju“
Podsjećamo, Sarajlić je nakon teške bolesti preminuo u ponedjeljak ujutro u 69. godini. Rođen je 17.juna.1948. godine u Tuzli, gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Od 1968. do 1973. studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a od 1975. godine radio je kao kustos u Galeriji portreta. Od 1987. do 1990. nalazio se na dužnosti direktora “Tuzla filma” u Tuzli i bio je direktor Prvog međunarodnog festivala kratkometražnih i dugometražnih filmova. Od 1990. do 2011. obavljao je dužnost direktora u Međunarodnoj galeriji portreta u Tuzli. Bavio se esejistikom i likovnom kritikom. Odlikovan je ordenom Viteza za umjetnost i književnost Ministarstva za kulturu i komunikacije Republike Francuske. Bio je član ULUBiH–a i Udruženja likovnih umjetnika Bugarske, grada Loma.
