Osmanović ministru Hrvatske: Postoje pravne prepreke za gradnju Pelješkog mosta

Ministar civilnih poslova Bosne i Hercegovine Adil Osmanović, povodom najavljenog početka izgradnje Pelješkog mosta, uputio je pismo ministru mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske Olegu Butkoviću, u kojem ga obavještava o postojanju pravnih smetnji za tu izgradnju, saopćeno je iz Ministarstva civilnih poslova BiH.

Ministar Osmanović je pozvao hrvatskog ministra mora, prometa i infrastrukture, kao i Vladu Republike Hrvatske, na hitnu obustavu svih aktivnosti na izgradnji Pelješkog mosta. Predložio je da se direktno ili putem Vlade Republike Hrvatske i nadležne komisije za granicu Hrvatske stupi u bilateralne pregovore s nadležnim organima Bosne i Hercegovine (Vijeće ministara, Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine i Državna komisija za granicu).

To je potrebno da bi, kako naglašava Osmanović, na principima uzajamnog poštovanja i dobrih običaja, bilo okončano razgraničenje između BiH i Hrvatske zaključenjem i ratifikacijom međunarodnih bilateralnih ugovora koji bi se zasnivali na rješenjima u obostranom interesu sukladno unutrašnjem zakonodavstvu i pravilima međunarodnog prava.

– Ukoliko Vaše ministarstvo, odnosno nadležni organi i tijela Republike Hrvatske nastave obavljati aktivnosti u pogledu izgradnje Pelješkog mosta unilateralno, sa žaljenjem Vas mora obavjestiti da će Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine biti prinuđeno, u skladu sa svojim nadležnostima, pokrenuti aktivnosti izlaska Bosne i Hercegovine iz Ugovora o državnoj granici između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a prema odredbama čl. 22. stav (3) pomenutog ugovora, te će se pristupiti jednostranom proglašenju suverenih prava Bosne i Hercegovine prema Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, putem posebnog normativnog akta, a kako su to uradile sve bivše jugoslovenske zemlje koje izlaze na Jadransko more.

Također, u kasnijoj fazi nije isključeno i da se zaštita prava Bosne i Hercegovine na moru, prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, zatraži pred nadležnim pravosudnim instancama, u skladu s relevantnim odredbama međunarodnog prava – naveo je u pismu Osmanović.

Izrazio je nadu da neće doći do narušavanja izuzetno dobrih prijateljskih odnosa dviju država insistiranjem na unilateralnim rješenjima po pitanju razgraničenja na moru i izgradnjom objekata na međunarodnom plovnom putu (spojnom/priključnom koridoru) koji spajaju BiH s međunarodnim vodama (otvorenim morem), a na kojem je potrebno primjenjivati režim slobodne plovidbe i komunikacije isti kao u međunarodnim vodama, zbog čega taj koridor i plovni put za međunarodnu plovidbu ne smije biti ničim ni ometan ni sužavan, ni po dubini, ni po visini, a ni po širini.

Osmanović je prethodno u pismu ministru Hrvatske obrazlažio da Ministarstvo civilnih poslova BiH  između ostalog obavlja poslove vezane za koordinaciju u oblastima geodezije, geologije i meteorologije prema inostranstvu. Također pruža podršku radu Državne komisije za granicu Bosne i Hercegovine, naveo je.

– U skladu s navedenim, a kako se iz Republike Hrvatske uveliko javno najavljuje početak izgradnje Pelješkog mosta u blizini još u potpunosti neuređene državne granice s Bosnom i Hercegovinom, ovim putem, a u skladu s gore navedenim nadležnostima, želim vas obavijestiti da postoje pravne smetnje za izgradnju Pelješkog mosta u smislu poštivanja relevantnih odredbi unutrašnjeg zakonodavstva BiH i međunarodnog prava, a koje su sadržane u sljedećem. Naime, a kako vam je poznato, na razini Međudržavne diplomatske komisije za identifikaciju, označavanje i održavanje državne granice, između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske usuglašen je u junu 1999. godine Prijedlog ugovora o državnoj granici. Sastavni dio ovog prijedloga činila je mapa s 86 geodetskih karata u razmjeru 1:25000 na kojima je ucrtana, odnosno identificirana granična crta. Prijedlog ugovora o državnoj granici, zajedno s mapom grafičkih priloga, parafirali su ovlašteni predstavnici izaslanstava obiju država, a kao svjedoci, ovaj prijedlog su parafirali i predstavnici Ureda visokog predstavnika (OHR-a), koji su pratili cjelokupan proces rada – citat je iz Osmanovićevog pisma.

Ministar Osmanović naglasio je dalje da je Državna komisija za granicu Bosne i Hercegovine uputila početkom jula 1999. navedeni ugovor u daljnju proceduru (davanje ratifikacije u Parlamentarnoj skupštini BiH) s obzirom na to da je u čl. 23. utvrđeno da taj ugovor stupa na snagu na dan primitka posljednje pisane obavijesti upućene diplomatskim putem, kojom ugovorne strane obavještavaju jedna drugu da su ispunjeni uvjeti predviđeni njihovim unutrašnjim zakonodavstvom za stupanje na snagu tog ugovora.

Ugovor o državnoj granici između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine potpisali su na međudržavnoj razini 30.07.1999. godine predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović i predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman.

Osmanović podsjeća da je u članu 2. stav (3) Ugovora propisano da su podaci o identifikaciji i označavanju granične crte te o obliku, veličini i položaju graničnih oznaka, sadržani u sljedećim graničnim dokumentima:

a) Opis granične crte (uključujući i graničnu crtu na moru) na državnoj granici između ugovornih stranaka grafički prikazanom na TK 25 – što je prema raspoloživoj dokumentaciji završeno dana 16.07.1999. godine;

b) Popis i tehnička podloga (situacijski plan, popis površina, popis koordinata) izmjena protezanja državne granice između ugovornih stranaka – što je prema raspoloživoj dokumentaciji završeno dana 05.05.2005. godine i to na štetu Bosne i Hercegovine s razlikom u površini u korist Hrvatske u promjeru cca 7,8 ha;

c) Popis koordinata obilježenih i određenih prijelomnih tačaka na državnoj granici između ugovornih stranaka – što je prema raspoloživoj dokumentaciji, završeno dana 05.05.2005. godine;

d) Graničnom planu o državnoj granici između ugovornih stranaka – što je prema raspoloživoj dokumentaciji završeno dana 05.05.2005. godine.

Detaljan opis granice Državna komisija za granice Bosne i Hercegovine verificirala je i usvojila u julu 2004. godine, a Komisija za državnu granicu Republike Hrvatske to isto je učinila u aprilu 2005. godine, nakon čega je Ugovor o državnoj granici između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, s graničnim dokumentima iz člana 2, stav (3), upućen u proceduru ratifikacije u obje države, ali do dan danas nije niti ima naznaka da će ikada biti ratifikovan. Sva relevantna dokumentacija, naglašava u pismu Osmanović, pohranjena je i čuva se u arhivi Ministarstva civilnih poslova BiH.

–  Međutim, u 61. 2. stav (5) Ugovora o državnoj granici između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine je propisano da nakon što budu izrađeni i odobreni u skladu s unutrašnjim zakonodavstvom ugovornih stranaka, granični dokumenti smatrat će se sastavnim dijelom ovog ugovora. U ovom pogledu navedeni ugovorni uvjet nije ispunjen jer izrađeni granični dokumenti nisu odobreni u skladu s unutrašnjim zakonodavstvom BiH, pa time i nisu sastavni dio pomenutog ugovora koji se i sam primjenjuje privremeno jer nije ratifikovan (privremena primjena je utvrđena u čl. 22. stav (1) i (2)). Naime, prema čl. 16. i 17. Zakona o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora (“Službeni glasnik BiH”, br. 29/00, 32/13), Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine odlučuje o davanju prethodne saglasnost za ratifikaciju međunarodnog ugovora. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, po dobivenoj saglasnosti Parlamentarne skupštine, odlučuje o ratifikaciji međunarodnog ugovora. Odluku o ratifikaciji potpisuje predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Takva vrsta odobrenja nije data ni za Ugovor o državnoj granici između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine niti za urađene i parafirane granične dokumente, a što je neophodni pravni uslov za njihovu pravnu snagu i valjanost. Pitanje valjanog okončanja procesa razgraničenja između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske u užem smislu u pogledu stupanja na pravnu snagu Ugovora o državnoj granici i pratećih graničnih dokumenata, neophodni je prvi pravni uslov sukladno odredbama unutrašnjeg zakonodavstva BiH za gradnju bilo kakvih objekata u neposrednoj blizini državne granice, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno – citat je iz Osmanovićevog pisma.

Ni u neophodnom širem smislu nije izvršeno razgraničenje između Bosne i Hercegovine i  Hrvatske u pogledu dogovornog obezbjeđenja minimuma prava za BiH, koja ima svaka država koja izlazi na more, a sukladno odredbama Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora. To  je neophodni drugi pravni uvjet za odlučivanje o tome gdje i kako se može graditi bilo šta u okvirima neškodljivosti prema pravima koja su zagarantovana važećim međunarodnim konvencijama, a kojima su pristupile i Bosna i Hercegovina i  Hrvatska.

Naime u čl. 3. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora je propisano da svaka država ima pravo ustanoviti širinu svoga teritorijalnog mora do granice koja ne prelazi 12 morskih milja, mjerenih od polaznih crta koje su određene u skladu s Konvencijom. U čl. 7. stav 6. iste konvencije je propisano da država ne može primijeniti metodu ravnih polaznih crta tako da time odvoji teritorijalno more druge države od otvorenog mora ili isključivog ekonomskog pojasa.

Također u čl. 15. pomenute konvencije je propisano da kada obale dviju država leže sučelice ili međusobno graniče, nijedna od tih dviju država nije ovlaštena, ako među njima nema suprotnog sporazuma, proširiti svoje teritorijalno more preko crte sredine, kojoj je svaka tačka jednako udaljena od najbližih tačaka polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora svake od tih dviju država.

Ova se odredba, međutim, ne primjenjuje u slučaju gdje je zbog historijskog prava/nasljeđa ili drugih posebnih okolnosti, potrebno razgraničiti teritorijalna mora dviju država na drukčiji način.

U skladu s navedenim odredbama međunarodnog prava, koje su i sudski primjenjive u skladu sa presudama Međunarodnog suda za pravo mora, a koje su na određeni način i potvrđene Odlukom Arbitražnog suda u sporu o granicama između Republike Hrvatske i Republike Slovenije od 29. 6. 2017. godine, Bosna i Hercegovina ima suverena prava kao i ostale morske države, na potpuno slobodan i ničim ometan pristup spoj/priključak na međunarodne vode (otvoreno more) koji se mora precizno definisati (utvrđivanjem koordinata spojnog/priključnog koridora – međunarodnog plovnog puta i njegove širine) u kojem se ne primjenjuje režim „neškodljivog prolaza”, kao ni režim „tranzitnog prolaza” nego režim slobodne plovidbe i komunikacije (POTPUNO ISTI KAO U MEĐUNARODNIM VODAMA) za sve vrste plovila, prelijetanje aviona i polaganje podmorskih kabela.

U skladu sa svim navedenim potpuno je jasno, a što uostalom proizilazi i iz relevantne dokumentacije, da razgraničenje između BiH i Hrvatske ni u užem ni u širem smislu nije okončano te da u tom pogledu postoje očigledne pravne smetnje za izgradnju Pelješkog mosta, zaključio je u pismu ministar civilnih poslova BiH.

Pismo je upućeno i na adrese predsjednika Evropske komisije Jean-Claudea Junckera, visoke predstavnice EU za vanjsku politiku i bezbjednost Federice Mogherini, evropskog komesara za proširenje Johannesa Hahna, kao i visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka te šefa Delegacije Evropske unije u BiH Lars-Gunnara Wigemarka.

(RTVTK/FENA) M.B.