Ova presuda postala je konačna 1. januara ove godine, a rok za njeno provođenje vlastima entiteta Republika Srpska ističe 1. aprila.

Fata Orlović je 2000. godine krenula u pravosudnu borbu, ali nakon bezbroj tužbi, ročišta i sudskih presuda u njenu korist, crkva nije uklonjena. Nekoliko puta i sama se našla na optuženičkoj klupi pred Općinskim Sudom u Srebrenici gdje je bila optužena za napad na policajce.

Suprug Fate Orlović i više od 20 drugih srodnika ubijeni su u genocidu u Srebrenici 1995. godine, a imovina je pripadala njemu i njegovom bratu i sastojala se od nekoliko stambenih i poljoprivrednih objekata, njiva i livada.

Nakon što je imovina izuzeta u korist Crkvene opštine Drinjača, na imanju je izgrađena crkva. Podnositelji tužbe nikada nisu bili obaviješteni o postupku eksproprijacije.

U cilju implementacije Aneksa 7 Dejtonskog sporazuma, koji garantuje pravo na slobodan povratak izbjeglica u njihove domove i pravo na povrat imovine, Republika Srpska je 1998. godine donijela Zakon o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine.

Podnositelji tužbe su pokrenuli postupak za povrat imovine u skladu s ovim zakonom. Odlukom Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica iz 1999. godine, a nakon toga i odlukom Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica iz 2001. godine, utvrđeno je njihovo pravo na potpuni povrat imovine.

Obje navedene odluke su konačne i izvršne. Imovina je potom vraćena podnositeljima, izuzev parcele na kojoj je izgrađena crkva. Narednih godina podnositelji su bezuspješno tražili potpuni povrat imovine.