Profesori tjelesnog u doba pandemije: Fizička neaktivnost djece ugrožava njihovo zdravlje

Mjere zaštite od širenja COVID virusa u školama donijele su mnogo promjena. Koliko god one bile ispravne, neke od njih otežavaju nastavu. U primjeru koji analiziramo danas je nastava tjelesnog odgoja i sporta, koju zbog ograničenosti u izvođenju, učenici praktikuju bez sportskih igara, bez ikakvog kontakta. Osim toga, dugotrajni izostanak iz škola uskratio je djeci kontinuitet fizičke aktivnosti koju su imala na nastavi tjelesnog odgoja.

novinar Azra Mešić

Od početka školske godine profesorica Mirela Osmanović uz nastavu tjelesnog odgoja ocjenjuje fizičku spremnost učenika Osnovne škole “Brčanska Malta” u kojoj radi. Zabrinuta je zbog činjenice da su djeca u ovoj generaciji mnogo manje fleksibilna, nego prije. A to je direktna posljedica nedostatka fizičke aktivnosti u proteklih šest mjeseci, kaže ona.

  • Ja sam sigurna da većina djece sigurno nije imala šest, sedam mjeseci nikakvu fizičku aktivnost. Jedno vrijeme nismo smjeli to da radimo. Kasnije su roditelji bili u strahu da ih puste. Na kraju krajeva djeca su navikla da sjede za računarom, s mobitelima i da se ne igraju, pojašnjava ona.

Većina djece školsku godinu je započela s viškom kilograma, kaže ova profesorica. Bilo je logično da se malo smanje i kriteriji za ocjenjivanje. I to nije problem. Otežavajuća okolnost su mjere koje opterećuju nastavu tjelesnog odgoja i sporta.

  • Preporuke koje imamo mi za tjelesni odgoj su da svako dijete ima četiri kvadrata u sali. I ne može nositi masku. Teško dišu i kada sjede. To možemo da ispoštujemo jer su nam sada male grupe djece. Koristimo lijepo vrijeme. Napolju smo kad god ne pada kiša. Preporuke su da se ne smiju koristiti lopte. Nema tih igara. Ono što sada radimo je atletika. Nama i djecu je sada to OK. Ja se brinem, kako će biti za dva tri mjeseca jer lopta je ono što oni vole. Što ih motiviše. Mi profesori se trudimo da časove napravimo interesantnim. Jer bitna je ta fizička aktivnost barem dvaa časa sedmično. Jer oni sad 7 dana odmaraju, sedam dana su kod kuće. Vjerujte da većina djece nema nikakvu fizičku aktivnost kad je tih sedam dana kod kuće, dodaje profesorica Mirela.

Srećom, pa je jesen lijepa, bez mnogo kiše, kaže profesor tjelesnog odgoja i sporta Siniša Umljenović koji radi u tuzlanskoj Elektrotehničkoj školi. Ova škola, osim problema koji imaju sve druge škole ima i jedan više. Ona nema fiskulturnu salu. Zato nastavu tjelesnog učenici Elektrotehničke škole imaju uglavnom vani, u naselju Slatina, iza škole.

  • Naime radimo nastavu ovdje u ovom prostoru koji pripada Mjesnoj zajednici koji se zove kavez. Nekad radimo na stadionu, a kada je vrijeme lošije koristimo naše prostorije, gdje imamo sto za stoni tenis i ina taj način pokušavamo da organizujemo nastavu da bi djeca obaviila svoje potrebe za kretanjem, kaže Siniša Umljenović, profesor tjelesnog odgoja i sporta u ovoj školi.

Mnogo više truda treba uložiti da bi se osmislila nastava tjelesnog bez lopte i kontakta, kaže profesor Umljenović. Koliko god bili kreativni, nastavnici uviđaju da je ove nastave premalo.

  • Pokazalo se da ovaj vid nastave, ovakav koncept gdje oni idu jednu sedmicu online na nastavu i jednu sedmicu u školu, takav da učenici imaju samo jednom u 15 dana tjelesni, što je nedovoljno da ih potaknemo na bilo šta kad je u pitanju zdravlje. Još ukoliko učenik taj dan izostane iz nekog razloga kad ima tjelesni, to se svodi na jednom mjesečno. To je skroz malo. Trudimo se da svaki minut časa iskoristimo da ih potaknemo na bilo koju kretnu aktivnost, kaže profesor Siniša.

U srednjoj školi je fizička neaktivnost još izraženija, nego u osnovnoj. Mnogo više srednjoškolaca je pretilo u odnosu na osnovce. Naročito u tehničkim školama, kažu profesori.

  • Oni su već učenici takozvane sjedeće generacije. Oni su već vezani za svoje računare, laptope, mobitele. S druge strane nastava je koncipirana tako da pokušavamo da odradimo sve što možemo. A imamo testiranja svake godine. Jako mali su pomaci i to su izraženi samo kod učenika koji se aktivno bave nekim sportom. Učenici koji nisu sportski aktivni imaju jako slabe rezultate. Pogotovo su ti rezultati zbog prekomjerne kilaže i pretilosti, upozorava Siniša.

Profesori tjelesnog odgoja i sporta su kroz aktivnosti Društva na nivou Tuzlanskog kantona čiji su članovi, upozoravali na moguće posljedice koje nedostatak fizičke aktivnosti može ostaviti na zdravlje djece.

  • Mi kao Društvo radimo i prije početka školske godine smo napravili dopis Ministarstvu i komunikaciju smo sa Pedagoškim zavodom – šta bi trebalo se promijenit, ali Krizni štab ne dozvoljava, a ni oni ni mi ne možemo na to uticati. To je veće od nas. Problem će se javiti ako nam djeca ne budu tjelesno aktivna. Ono čega se najviše bojim je zatvaranje škola i online nastava, kaže Mirela Osmanović, profesorica tjelesnog odgoja i sporta koja vodi ovo građansko udruženje.

Bez obzira kako se situacija s pandemijom koronavirusa bude odvijala i kakve mjere budemo morali poštovati, profesori savjetuju djeci i njihovim roditeljima da ne odustaju od fizičke aktivnosti. Ako to nije sport, neka barem bude pješačenje, planinarenje, rekreativna vožnja biciklom. Time će održati kondiciju, nadomjestiti nedostatak nastave tjelesnog, ali i ono najvažnije – jačati tijelo, otpornost organizama i vlastiti imunitet.