Rudari Mramora kopaju ugalj metodom iz prošlog vijeka

Najskromnije želje za dan rudara imaju upravo oni. Rudari. Svečane zborove su okončali. Dodijelili jubilarne nagrade za najzaslužnije, a redovne smjene danas su odradile svoje, u jami. Na način, kako se radilo od početka rudarenja. Bez moderne mehanizacije. Priča o rudarima uvijek je i priča teškom radu, ali i o humanizaciji i solidarnosti. Tako i ova.

novinar Azra Mešić

Omer Saletović iz Obodnice rudarski je penzioner. Radio je u vrijeme zajedničkog preduzeća Kreka-Banovići koje u najsjajnije doba je brojalo blizu 10.000 radnika. U Lipnici i Mramoru gdje je bio poslovođa, sjeća se, radnici su se takmičili svako na svom radnom mjestu ko će uraditi više, bolje, jer su za to dobro nagrađivani.

– Sami rudari više su zarađivali. Zadovoljniji su bili. Imali su želju da pomognu svakome kome je potrebno bilo. Nije nedostajalo nikada rudarske solidarnosti, kaže Omer.

Danas u Rudniku Mramor rade oba Omerova sina. Almer na poslovima elektroodržavanja. A Amer, aktivni sindikalac, radi u jami. U odnosu na ono vrijeme, jedno je solidarnost ostala ista kažu oni.

 Mi smo zadržali onaj stari prepoznatljivi rudarski duh tako da mi nijednog člana kolektiva, da li bio povrijeđen, da li mu izgorila kuća, dal bio u nekim problemima, mi tu sindikalno i među radnicima pomažemo jedni druge. Skoro smo imali inicijativu za jednog povrijeđenog koji je prošao operaciju, mi smo za tri dana skupili preko 1000KM, priča Omerov sin Amer za TK televiziju.

Daruju krv, učestvuju u društvenim aktivnostima. Pomaži u i mimo kolektiva. A dole pod zemljom i sami trebaju pomoć. Kopaju u komorama, ručno. Teže nego ikad kaže prvi kopač Almedin Mujkić.

– Pa vjerujte da samo razmišljam da li ću uspjet izać odozgo ako krene ova Božija sila. Vjerujte da samo kad izađem odhuknem. Pa Bože i danas sam živ, govori Almedin pokazujući na komoru u kojoj kopa.

Treća je godina otkako rudari Mramora čekaju nabavku obećanog mehanizovanog širokog čela koje bi olakšalo rad, zaštitilo kopače i skoro učetverostučilo proizvodnju.

– U slučaju Rudnika Mramor, humanizacija i ekonomska opravdanost ulaganja je zagarantovana dovođenjm nove opreme u vidu kompleksnog mehanizovanog širokog čela, potvrđuje Senad Sejdić, predsjednik Sindikata u Mramoru

To je jedan od najurgentnijih zahtjeva Rudnika Mramor, o kojemu ne odlučuje Kreka, nego državna Elektroprivreda.

– Svjesni smo mi situacije u društvu. Kad je izašao neki rudar i tražio povećanje svojih prava. Kod nas je najveći problem da mi tražimo opremu. Nijedan rudar ne traži ništa drugo, nego dajte da radimo i nek neko drugi misli o tome, pojašnjava Sejdić.

Za Dan rudara u Mramoru, nemaju drugih želja, nego da se u skladu s potrebama postojećih termoblokova i novih koji se grade, investira i u njihov rudnik. Ispativnost investicije pravdaju elaboratima koji potvrđuju da ova jama ima perspektivu i dovoljno rude za narednih 40 godina.