Salih Brkić: Jedan od naših svetih zadataka je trajno čuvati sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici

U okviru obilježavanja 25. godišnjice genocida nad Bošnjacima zaštićene zone UN-a Srebrenica Udruženje “Biti novinar” organiziralo je u petak dodjelu novinarskih nagrada ”Nino Ćatić”. Priznanja su dodijeljena novinarima i medijskim kućama. Udruženje je dodijelilo i specijalne plakete novinarima koji su svoj novinarski put gradili na objektivnom i profesionalnom izvještavanju o Srebrenici. Jedan od dobitnika specijalne plakete je novinar Salih Brkić, novinar koji je svoj radni vijek posvetio Srebrenici.

Moj san se ostvario, moje srce je ispunjeno jer je ove godine po prvi put dodijeljena nagrada „Nino Ćatić“ kazao nam je novinar Salih Brkić. Novinar koji je, kako ističe, svoj radni vijek proveo izvještavajući o Srebrenici, o genocidu koji je počinjen nad narodom ovog lijepog podrinjskog gradića. Ponosan je, ističe, što je bio član žirija za ove novinarske nagrade.

Nino je bio jedan mladi čovjek, novinar, publicista, pjesnik, književnik. Čovjek koji je organizovao kulturno-umjetnički život u tom gradu. Vratio se sa studija da bude u Srebrenici, i eto ostao je do svog kraja. Ja sam se 1996. godine borio, kada sam primio specijalnu nagradu kao najbolji ratni reporter 1995., izvadio sam njegov crtež,  iznenada, kada sam primao nagradu. Pitao sam sjećate li se Nihada Nine Ćatića, i tražio sam da se nagrada za najboljeg maldog novinara dodijeli svake godine sa imenom Nihada Nine Ćatića. Sad se moj san ostavrio uz ovo Udruženje „Biti novinar“, kazao nam ke Brkić.

Brkić ističe da je ponosan što je Udruženje „Biti novinar“, što su majke Srebrenice ocijenile da je upravo on taj koji treba da dobije specijalnu plaketu kao istinski prijatelj i čovjek koji piše i govori istinu o Srebrenici, o stradanju naroda Podrinja, već godinama.

– Nažalost moja najvažnija priznanja koja sam dobio su vezana za Srebrenicu i Podrinje. Ja se molim da njegova majka Hajra doživi, da se Nino konačno nađe. Ja sam stalno sa majkama i ženama Srebrenice, znam koliko tuguje, koliko ona (Hajra Ćatić) sama živi a ne živi, sodao je.

Salih Brkić gotovo čitav svoj radni vijek posvetio je izvještavanju o Srebrenici i Podrinju. Bio je uz kolone prognanika koje su se iz ovog dijela naše zemlje slijevale prema Tuzli. Dočekivao je žene, majke, djecu, koje su preživjele strašni 11. juli, odnosno genocid u Srebrenici. Srebrenica je, ističe, njegova najveća rana. Sa Srebrenicom će, dodaje, ostati dok je živ.

– Neću nikada zaboraviti 11. juli 1995. godine. Tad sam u dnevniku rekao da su četnici ušli i da se nalaze kod stare džamije u Petriči. Te noći je bilo hiljade poziva. Tada je nastala jedna agonija koja je trajala mjsec, dva. Međunarodna zajednica je izdala Srebrenicu i ne može nikad oprati krv sa obraza Srebrenice. Ja bi ih sve doveo, i one koji negiraju genocid, da dođu na neku od grobnica koje sam ja vidio, rekao je novinar Salih Brkić.

Jedan od naših svetih zadataka je trajno čuvati sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici.Taj narod ništa ne traži, samo pravdu, istakao je Brkić na kraju razgovora.

Salih Brkić, iako u penziji, i dalje priprema dokumentarne filmove, putuje svijetom i snima preživjele sa najvećih stratišta Srebrenice i Podrinja, u okviru svog projekta ‘Sjećanje Srebrenica-da se nikad ne zaboravi i ponovi’.

(RTVTK)