Trideset godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina je sačuvala mir, ali je politički sistem i dalje opterećen blokadama i diskriminacijom. Presude Europskog suda za ljudska prava, koje su jasno ukazale na diskriminatorske odredbe Ustava BiH, još uvijek čekaju implementaciju, ističu Jakob Finci i Azra Zornić, apelanti u dva od najpoznatijih slučajeva pred Sudom u Strazburu.
U BiH se već 16 godina čeka na implementaciju presude Sejdić-Finci. Dervo Sejdić i Jakob Finci tužili su BiH pred Europskim sudom za ljudska prava u Strazburu, jer im je kao pripadnicima nacionalnih manjina, romske i jevrejske, bilo onemogućeno da budu birani u Predsjedništvo BiH, odnosno Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Predmet je vođen od 2006. do 2009. godine, a presuda je donesena 22. decembra 2009. godine kada je sud u Strazburu presudio u korist Derve Sejdića i Jakoba Fincija i naložio Bosni i Hercegovini da izmijeni zakonodavstvo i omogući pripadnicima manjine da se kandidiraju za te institucije.
Sud je 2014. godine donio presudu u korist Azre Zornić, koja je tužila državu jer se nije mogla kandidirati za Dom naroda i Predsjedništvo BiH, pošto se ne izjašnjava kao pripadnica konstitutivnih naroda, nego kao građanka BiH.
Ustav BiH poznaje kategoriju tri konstitutivna naroda – Bošnjake, Srbe i Hrvate i jedino njima je omogućeno da budu birani u Predsjedništvo BiH i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH, ali ne i iz oba entiteta. Samo Srbin iz entiteta entiteta Republika Srpska može biti izabran u državno predsjedništvo i to isključivo glasovima iz tog entiteta. I u drugom entitetu samo Hrvat i Bošnjak mogu biti birani u Predsjedništvo. Isto se odnosi i na izbor delegata u Dom naroda PSBiH.
Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci izjavio je za Fenu da je Bosna i Hercegovina u protekle tri decenije sačuvala mir, ali da politički sistem ostaje opterećen blokadama i partikularnim interesima.
– Trideset godina od potpisivanja Dejtona u našoj zemlji imamo mir. Za Balkan je to dugo razdoblje i moramo biti zadovoljni postignutim, iako je moglo biti bolje. Ima ih koji nas još ne smatraju državom, više iznutra nego izvana, a sve blokade sami sebi pravimo – kazao je Finci.
Govoreći o presudi Sejdić-Finci, podsjetio je da ona već skoro 16 godina čeka implementaciju, iako je, prema njegovim riječima, rješenje jednostavno.
– Umjesto da se u Predsjedništvo BiH bira jedan Srbin iz RS te jedan Bošnjak i jedan Hrvat iz Federacije, dovoljno je napisati da se bira jedan član u RS, a dva u Federaciji, od čega više od jednog ne može biti iz istog naroda ili grupe ostalih. Dejton govori o podjeli vlasti na tri dijela, a teško je vidjeti u čemu je opasnost da se taj jedan posto ostavi ostalima – istaknuo je.
Na pitanje kako se osjeća kao građanin koji je ustavno spriječen da se kandidira za najviše funkcija, Finci je odgovorio da se osjeća dobro kao građanin BiH, ali da ono što nema pravo kandidiranja smatra greškom države, a ne svojom.
– Diskriminacija počinje već u preambuli Ustava, koja govori o “tri konstitutivna naroda, građanima i ostalima”. Nikada nisam siguran spadam li u građane ili u ostale – rekao je.
Dodao je da diskriminacija nema velikog utjecaja na svakodnevni život građana, ali da je došlo vrijeme da se presuda provede.
– Dosta smo čekali. Bez poštovanja presude Europskog suda za ljudska prava nema nam ni kandidatskog statusa niti ulaska u EU, što bi na referendumu sigurno potvrdilo više od 80 posto građana – poručio je Finci.
Azra Zornić je naglasila da su njena motivacija bile, kako je kazala, diskriminatorske odredbe Ustava BiH, koje joj kao građani oduzimaju pravo da se kandidira za tročlano predsjedništvo.
Zornić je naglasio da se građani koji se izjasne kao Bosanci svrstavaju u kategoriju Ostali, čime su marginalizirani u svim sferama društveno-političkog života.
– Kao Bosanka i građanka, a još i kao žena, praktički nemam izgled za bilo kakvu funkciju, osim ako nisam članica vladajuće partije. Sve funkcije su rezervisane za lojalne, a ne nužno kompetentne. Međutim, ta diskriminacija nije ograničena samo na politiku, ona je duboko ukorijenjena i javlja se prilikom zapošljavanja u državnim institucijama, gdje se u aplikacijama traži izjašnjenje o etničkoj pripadnosti. Državne institucije zapošljavaju uposlenike prema etničkim kvotama, u skladu s popisom stanovništva. Ako se izjasnite kao Bosanac/Bosanka, Ustav vas svrstava u kategoriju Ostali, čime su vaše šanse za zapošljavanje minimalne, ako nisu i nemoguće. Isti scenarij ponavlja se imenovanjima na rukovodeće pozicije u javnim preduzećima – kazala je.
Podsjetila je da neimplementacijom presude BiH gubi kredibilitet i dobiva negativne izvještaje Europske komisije, koja je implementaciju presude postavila kao ključni uvjet za otvaranje pregovora o članstvu u EU.
Osim slučajeva Sejdić-Finci i Zornić, u junu 2016. godine Ilijaz Pilav dobio je spor protiv BiH. Sud je potvrdio da su mu uskraćena ljudska prava, time što mu nije dozvoljeno da se, kao Bošnjak iz Republike Srpske, kandidira za člana Predsjedništva BiH. Presudu protiv države dobio je 2016. i Samir Šlaku. Ni on se, kao Albanac, pripadnik nacionalne manjine, nije mogao kandidirati za predsjednika i Dom naroda PSBiH. Godine 2020. još jedna presuda Europskog suda za ljudska prava u korist apelanta u predmetu Svetozar Pudarić protiv BiH.
Pudarić, koji je preminuo u martu iste godine, kandidirao se na Općim izborima 2018. za člana Predsjedništva reda srpskog naroda, ali je njegovu kandidaturu odbila Središnja izborna komisija, jer se, kao Srbin, s mjestom boravka u Federaciji BiH, ne može kandidirati na tu poziciju.
Sve presude ukazuju na isti problem, da Ustav BiH omogućava kandidaturu za Predsjedništvo i Dom naroda samo pripadnicima tri konstitutivna naroda – Bošnjacima, Srbima i Hrvatima i to iz određenih entiteta, dok su svi ostali građani faktički isključeni. Bosna i Hercegovina se ustavom obvezala na poštivanje temeljnih ljudskih prava i ratificirala međunarodne sporazume, uključujući konvencije UN-a i Vijeća Europe. Odluke Suda u Strazburu nisu samo pitanje ljudskih prava, već i međunarodnih obaveza BiH. Najradikalnija mjera koja se može izreći državi zbog neizvršavanja sudskih odluka jeste isključenje iz Vijeća Europe.
Godine 2013. godine, BiH je prijetila suspenzija iz Vijeća Europe ukoliko, kako je navedeno u Nacrtu rezolucije koju je objavilo Vijeće Europe, ne bude suštinskog napretka u provođenju odluke u predmetu Sejdić-Finci prije izbora u listopadu 2014. godine.
Komitet ministara Vijeća Europe zadužen je za nadgledanje provedbe presude. Unatoč tome što su predmeti na dnevnom redu svakih šest mjeseci, do sada nisu poduzete nikakve mjere, poput isključenja BiH iz Vijeća Europe. Jedina mjera koju je međunarodna zajednica dosad primijenila je postavljanje provedbene presude kao uvjeta za pristupanje EU.
Europski sud za ljudska prava godišnje primi više od 50.000 zahtjeva, a 47 posto presuda iz posljednjih deset godina još uvijek čeka na provedbu.
