U Sarajevu promovirana foto-monografija “Iza sedam logora: Od zločina kulture do kulture zločina”

0
33
Sarajevo, BiH - 16. mart 2019: Promocija foto-monografije "Iza sedam logora: Od zločina kulture do kulture zločina", grupe autora, Viktor Ivančić, Nemanja Stipanović i Hrvoje Polan. ( Denis Zuberi - Anadolu Agency )

U prepunom Ateljeu “Figure” u Sarajevu večeras je upriličena promocija foto-monografije “Iza sedam logora: Od zločina kulture do kulture zločina”, autorskog rada Hrvoja Polana, Viktora Ivančića i Nemanje Stjepanovića, a u izdanju beogradskog forum ZFD-a, javlja Anadolu Agency (AA).

Riječ je o četvrtoj po redu promociji pomenute foto-monografije, koja je prije Sarajeva imala svoje promocije u Zagrebu, Beogradu i Novom Sadu. U Ateljeu “Figure”, u kojom se večeras tražilo mjesto više, izložen je jedan dio od ukupno 50 fotografija koliko ih je uvršteno u fotomonografiju. Autor fotografija, na kojima se mogu vidjeti nekadašnji domovi kulture, je Hrvoje Polan, nekadašnji fotoreporter Ferala, potom Reutersa i France Pressa.

Na promociji su govorili Nerzuk Ćurak, profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka, Viktor Ivančić, novinar i pisac, Hrvoje Polan, fotoreporter, te Nemanja Stjepanović, novinar i istraživač.

Viktor Ivančić je prije početka promocije za AA kazao kako ova monografija donosi prije svega fotografije nekadašnjih domova kulture koji su izgrađeni u doba socijalizma, a koji su u posljednjem ratu bili pertvoreni u logore, mučilišta, mjesta zatočenje, odnosno gdje je radikalno promijenjena funkcija ovih ustanova.

“Tu je i jedan moj esej koji se bavi nacionalnom kulturom, svakako i tekst kolege Nemanje Stjepanovića koji detaljno za svaki od tih objekata donosi kroniku kako je došlo, odnosno šta se tamo zaista dogodilo. Uz domove kulture uključili smo i objekte koji su kulturne namjene poput muzeja, muzičkih škola i objekte koji su sami po sebi zaštićeni spomenici”, kazao je Ivančić.

Na pitanje da li je dolazilo do svjesnog biranja ustanova kulture kao utočišta zatvorenika, Ivančić kaže kako to nije slučaj. Zločincima su naprosto trebali odgovarajući zatvoreni prostori koji će poslužiti namjeni, ali, kako ističe, ali to svakako nije razlog da se ne ukaže na snažan simbolički značaj tog čina.

“U vrijeme kada su se ti domovi gradili kultura se nije tretirala partikularno. Početkom 90-ih dolazi do snažnog uspona nacionalne kulture koja je u svojoj biti ekzekutivna”, pojašnjava Ivančić.

Podsjetio je i na momenat vezan za mjesta gdje su pored objekata, u kojima su nekada držani zatvorenici, podignuti spomenici mučiteljima i zločincima koji su držali te logore.

“Imamo taj slučaj u Trnopolju, ispred doma kulture je spomenik pripadnicima jedinice koji su držali logor. Slična situacija je i sa Lorom u Splitu, gdje je ispred kompleksa podignut spomenik 72. bojni, jedinici koja je delegirala zločince. To je nešto više od poricanja”, podvukao je Ivančić.

Knjiga kroz tri zasebne autorske cjeline govori o iznimnoj važnosti očuvanja prostora kulture kao prostora slobode. Uzimajući za polazište domove kulture i objekte kulturne namjene koji su tokom ratova devedesetih pretvoreni u logore i mučilišta, foto-mongrafija sinergijom snažnih kreativnih izraza, te faktografskom komponentom, poziva na promišljanje o odnosu konstrukta nacionalne kulture i nacionalno motivisanog ratnog nasilja.