5 stvari bez kojih se obrazovanje u 21. vijeku ne može zamisliti

Nijedan učenik u historiji obrazovanja se nije susretao sa tolikom količinom izazova ali i neizvjesnosti kao što je to slučaj sa učenikom u 21. vijeku. Savremena tehnologija u svim sferama napreduje toliko brzim tempom da obrazovne institucije ne mogu da isprate sve izmjene i novine koje se svakodnevno implementiraju. Imajući to u vidu, pripremiti dijete za svijet koji je dostigao enorman stepen složenosti jeste težak zadatak, kako za nastavnike tako i za roditelje.

Međutim, u posljednjih 20 godina, grupa predavača u modernim školama u SAD pokušala je da odgovori na pitanje „koje su kritične vještine i osobine 21. vijeka potrebne svakom učeniku da bi preživio i uspio u svijetu punom neizvjesnosti”. Napravivši korak unazad, pokušali su da sagledaju širu sliku svijeta i na osnovu toga su izdvojili određen set tehnoloških, stručnih i pedagoških promjena koje su sada dio modernih škola.

U nastavku teksta ćemo navijesti 5 stvari koje su već implementirane u modernim školama u SAD i bez kojih je obrazovanje nezamislivo u 21. vijeku.

1. Informacione tehnologije kao sastavni dio nastave

Važno je napomenuti da postoji značajna razlika između učenja informacionih tehnologija i učenja pomoću informacionih tehnologija kao sastavnog dijela nastave. Naime, učenje informacionih tehnologija je bilo ograničeno na čas informatike, gdje je učenik sticao znanje o tome kako se koriste određeni programi na računaru. Sa druge strane, učenje pomoću informacionih tehnologija, kao što su računar ili tablet, omogućava učenicima da nadograđuju svoje znanje znatno više nego na uobičajenoj nastavi.

Osnovne beneficije implementiranja informacionih tehnologija kao sastavnog dijela nastave su sljedeće:

  • Podstiču istraživački duh i kreativnost. Informacione tehnologije daju učenicima šansu da rješavaju zadate probleme istraživanjem, analiziranjem i tumačenjem pronađenih informacija. Korištenjem interneta, širokog spektra relevantnih izvora, kao i gomile aplikacija, učenicima se omogućava da iz različitih polaznih tačaka dođu do kreativnih prijedloga koji vode ka istom rješenju.
  • Omogućuju proširivanje znanja sa nastave. Učenici koji su zainteresovani za zadatu lekciju mogu da prošire svoje znanje koje su stekli tokom nastave na jednostavan način – putem aplikacija, relevantnih sajtova, kao i pretraživača.
  • Časovi kraće traju. Uklanjanjem aktivnosti kao što su evidentiranje odsutnih učenika, brisanje table, zaustavljanje nastave zbog zaboravljanja neophodnih knjiga znatno će se skratiti dužina nastave.
  • Smanjuje se jaz između profesora i učenika. Zahvaljujući informacionim tehnologijama i internetu, učenici će moći da provjere svaku činjenicu koju im predavač prenosi. Naime, ovim će se promijeniti sam pristup u nastavi – predavač će više biti prijatelj sa učenicima (njihov mentor) negoli nepogrešivi autoritet za dati predmet.

2. Podsticanje djece na samoinicijativno učenje/radoznalost

Primarni ciljevi obrazovanja kao što su opismenjavanje, prosvjećivanje putem znanja i pripremanje djece za građanski/industrijski život odavno su ostvareni. Međutim, danas dovodimo u pitanje tradicionalni obrazovni sistem zbog njegove neadekvatnosti za budući život u svijetu koji je daleko odmakao od onog u 19. vijeku.

Naime, pošto procenat obrazovanog i visoko obrazovanog broja stanovnika raste iz godine u godinu širom svijeta, mladi se susreću sa problemima druge vrste – kako da se izdvoje u masi ljudi koji imaju iste kvalifikacije kao oni. Anketiranje ljudi različitih profesija u SAD ukazuje na to da ono što izdvaja top 5% uspješnih u odnosu na ostale jeste neprestana želja za učenjem u oblasti kojom se bave.

Predavači modernih škola praktikuju nekoliko aktivnosti za djecu kojima će ih podstaknuti na samoinicijativno učenje i radoznalost.

Testovi ličnosti i razgovori sa mentorima/pedagozima kao put ka boljem upoznavanju sebe

Proces upoznavanja sebe jeste dugogodišnji proces za koji ne postoji jedinstven pristup. Međutim, u modernim školama predavači praktikuju da kroz evidentiranje specifičnih sposobnosti, kao i davanjem testova ličnosti za odgovarajući uzrast, redukuju muke svojih učenika u procesu traganja. Na kraju, kroz mentorstvo ili razgovore sa pedagogom učenici dobijaju smjernice na koje bi oblasti trebalo da se usredsrede. Dati savjeti nisu vremenski fiksirani. Naime, uvid u djetetov razvoj interesovanja može varirati tokom godina, što može dati samo potpuniju sliku dugoročno gledano.

Korištenje više izvora tokom procesa učenja

Učenje iz jedne knjige koja sadrži ograničen, možda i nepošten pristup predstavljanja informacija bio je pakao za većinu učenika. Kao što smo napomenuli u prethodnom pasusu, praktikovanje digitalnih tehnologija u nastavi može imati veliki uticaj na povećanje interesovanja kod učenika.

Velika prednost današnje omladine je što i od kuće mogu da nastave istraživanje u vezi sa datom temom. Međutim, najznačajnija stvar je da predavači ohrabruju učenike na prikupljanje činjenica sa više relevantnih izvora na internetu kao što su Google Scholar i WorldCat, ili korištenjem dodatne literature koja može sadržati zanimljiviji narativ od one u školi.

3. Praktikovanje metoda za pospješivanje kreativnosti i rješavanje problema

Vjerovali ili ne, kreativnost se kroz istoriju čovječanstva smatrala neizostavnim dijelom svakodnevnog života. Naime, problemi skloništa, hrane, opstanka zajednice iziskivali su neprestano dolaženje do praktičnijih rješenja koja bi olakšavala život. Rješavanjem svih velikih problema koji su u vezi sa opstankom vrste došli smo do trenutka gdje u posljednjih 70 godina sa masovnom industrijalizacijom nemamo potrebu za rješavanjem problema praktične prirode. Kao rezultat življenja u ušuškanom i izvjesnom svijetu imamo opadanje stope kreativnosti kod mladih za čak 85% u odnosu na standardnu devijaciju. Ovaj rezultat je doveo do rasta potražnje kreativnih ljudi u poslovnom svijetu.

U želji da pripreme svoje učenike za izazove u poslovnom svijetu, predavači u modernim školama praktikuju metode koje pospješuju kreativnost i samim tim rješavanje problema.

  • Brainstorming – Ovaj metod najviše pomaže u generisanju ideja. One mogu biti posebno efikasne kada grupa učenika treba da osmisli više ideja. Prednost ovog metoda je što zahtijeva obrazlaganje i uključivanje svih članova grupe. Zahvaljujući ovom metodu, introvertniji učenici imaju priliku da iskažu svoje ideje i da pritom vježbaju govorničke sposobnosti pred svojim vršnjacima.
  • Igranje uloga – Prije svoje ekspanzije u korporativnom i obrazovnom svijetu, ovaj metod je bio praktikovan u vojnim školama. Naime, igranje uloga podrazumijeva da svaki učenik dobije opis uloge osobe koja je u vezi sa temom koja se obrađuje. Igranje uloge dječaka koji je kmet u periodu feudalizma omogućuje učeniku da na osnovu indukcije sagleda istorijsku perspektivu tog doba.
  • Preoblikovanje početne perspektive – Ljudi imaju tendenciju da se slijepo drže svojih pogleda na svijet, što im može ograničiti sagledavanje šire slike problema koji se mora riješiti. Uzimanje u obzir konteksta nastanka problema i alternativa kojim se on da riješiti može dovesti do kreativnih i konstruktivnih rješenja.

4. Voljna saradnja kao osnov napretka u društvu

Prihvatanjem ideologije liberalizma koji veliča individuu, došli smo u situaciju da vjerujemo da su najveća otkrića i pronalasci u istoriji potekli od genija pojedinaca. Međutim, Met Ridli, autor knjige „Kako inovacije nastaju”, objašnjava da je svaka uspješna osoba u istoriji imala pomoć drugih ili je stajala na leđima onih koji su napravili/pripremili atmosferu za prihvatanje novog izuma. Prije nego što nastavimo, trebalo bi da prvo preispitate usađena uvjerenja o „pametnom” i „obrazovanom” čovjeku.
Naime, ako krenemo od naše biološke predispozicije, veoma smo krhka i slaba bića. Nijedna jedinka ljudske vrste ne bi bila u mogućnosti da samostalno preživi u divljini. Ono što nam je omogućilo da se izdvojimo od ostatka sisara jeste upravo sposobnost za udruživanje, dijeljenje zadataka i saradnju. Dakle, sam civilizacijski napredak je predstavljao spoj kognitivnog rada i zajedničkih namjera organizovane grupe ljudi.

Međutim, danas imamo situaciju gdje pokretač saradnje nije dobra volja ljudi, već institucionalni pritisak. Ovaj vid nevoljnog sarađivanja je počeo negativno da se odražava na sva društvena polja u zapadnom društvu. Zato kompanije, ali i moderne škole, kao rješenje vide podizanje svijesti o smislenoj i voljnoj saradnji.

Jedan od najpraktičnijih načina da se djeci poveća svijest o značaju saradnje jeste kroz volontiranje ili rad za opšte dobro zajednice. Ovakve aktivnosti mogu biti djeci okidač za mnoga interesovanja u sferi tehničkih nauka, kao i za podsticanje društvenog aktivizma, koji je više nego neophodan u periodu rasta populizma, pandemije i globalnog zagrijevanja. Takođe, volontiranjem mladi razvijaju komunikativne vještine i emocionalnu inteligenciju, koje su podjednako bitne i za život i za posao.

5. Učenje informacija i vještina koje će im koristiti u životu

Informacija je bila rijetkost u 19. vijeku, prije svega zbog nedostupnosti štampanih medija. Imajući to u vidu, učenje ogromne količine informacija napamet bila je vještina koju je svako cijenio. Međutim, danas imamo situaciju gdje su informacije u izobilju zahvaljujući internetu i pretraživačima, a postulati vrednovanja su ostali isti kao prije 200 godina.

Predavači u modernim školama imaju svijest o tome da će njihovi učenici većinski raditi kao digitalni nomadi, tj. freelanceri. Zato prioritet nije učenje hrpe informacija, već razvijanje sposobnosti za raščlanjivanje bitnih od nebitnih informacija i korištenje datih znanja u okviru praktičnih primjera. Takođe, moderne škole ohrabruju učenike da ulažu u specifične vještine koje će im obezbijediti značajniju ulogu pri vrednovanju na tržištu rada.

Pročitajte...