„ Ja se bavim proizvodnjom užadi. Radim za stočarstvo za industriju. Radim razne mreže, radim ogrlice za stoku, za kerove, široku lepezu proizvoda imamo. Uglavnom ovo su sve naši proizvodi, ovo je zanatska radnja“, rekao je Selim Šabanović.

Selim Šabanović iz Bijeljine jedini je zanatlija u BiH koji se bavi proizvodnjom užeta. Ljubav prema užarstvu naslijedio je od roditelja sa kojima se u Bijeljinu nakon agresije na BiH vratio 1997. godine.  Priprema razne vrste konopaca, a svoj posao kojim planira zaraditi penziju, ne bi mijenjao ni za jedan drugi.

„Da bi napravili konopac od 50 metara vi morate pustiti na dužini 80 metara jer 30 ima pokupljanja materijala. Onda dolazi do šniranja to je jedan proces, pa imamo salovanje i povraćanje to se tako zove u užarstvu. Tu dolazi definitivno do zavrtanja. Prvo pravimo 4 niti tanke ili 3 pa se te niti onda sastavljaju ponovo u četiri ili u 5 zavisi. Možemo da radimo od 3 do 40 milimetara konopac do 4 centa debljine.  Imamo sukani kanap i imamo klepani kanap. Imamo ih koji se rade ručno za njih niko nikad nije napravio mašinu nit postoji u svijetu sve se radi ručno. Zato od ovog zanata svi bježe niko neće da ga radi. Ja sam nasljednik ovog zanata i ovaj zanat se uči sa koljena na koljeno“, istakao je Šabanović.

Selim nam je otkrio kako mu mušterija ne nedostaje. Zadovoljan je načinom i kvalitetom poslovanja svog obrta u kojoj dnevno radeći provodi deset do petnaest sati. 45 godina proizvodi razne konopce za svoje sugrađane koji mu svakodnevno dolaze zadovoljni u njegovu radnju ispunjenu ljubavlju i zadovoljstvom.

„Obično mušterija vidjeli ste maloprije sam imao mušteriju, koja dođe, traži neki kanap, ako nema momentalno na stanju mi možemo da napravimo. Metar imamo da odsječemo. Ovdje ovaj metar 58 godina se sije na tom metru. Vidite koliko je tu isječeno konopca samo po njemu. Ja namjerno nisam htio da mjenjam ovo je radnja iz 64. godine. Kako je otvorena do danas dan tako je nije ništa promijenjeno, samo je vlasnik promijenjen. Namjerno nisam htio ništa da radim ne što ne želim jednostavno želim da me podsjeća na moje roditelje. Ja sam rijedak koji se bavim ovim poslom. Zanat koji je već izumro davno, nema niko ga ne radi u regiji. Moj tip posla niko ne radi, rade ljudi proizvodnju nekog kanapa ili nečega sličnog,  ali isključivo da se bavi užarstvom nema nikog na ovom podnevlju“, naglasio je Šabanović.

Mnogo zanatskih radnji ne samo u Bijeljini nego diljem BiH se zatvaraju jer nema više potrebe za njihovim uslugama. Selim je jedan od rijetkih koji i danas nakon 45 godina živi od svog zanata. Svaki kupac u njegovu radnju uvijek je dobrodošao.

„Moj otac je meni govorio dijete zanat se uči cijelog života i opet na kraju budala umreš“, istakao je Selim Šabanović jedini užar u BiH.