— Nekad je heroj samo dijete koje nije imalo gdje da se sakrije.

Koja je razlika između ova dva vojnika? Teško je reći na prvu, zar ne? Obojica imaju vojnu opremu, obojica pokrivaju lice i izgledaju “strašno”.

Međutim, razlika je prilično drastična – da budemo iskreni.

Jedan vojnik je nazvan teroristom, a drugi herojem.

Jedan vojnik je stvoren iz nužde.
Rođen je u ratnom području i pod okupacijom.
On je prisiljen uzeti oružje jer se njegova zemlja i njegova krv, pred njegovim očima, u trenutku pretvaraju u prošlost.
Ne putuje u inostranstvo da ratuje. Brani svoj majku, sestre, braću i narod, na svom tlu.
Neprijatelj mu nije gladan. Nadmoćniji je, vojno naoružaniji, finansijski potkovaniji.

Drugi vojnik je stvoren zbog “sigurnosti”.
Funkcioniše svuda samo ne u svojoj zemlji, jer tobože, nikad nije ni bila napadnuta.
Nije nikada bio prisiljen uzeti oružje.
Rođen je u miru i ne gleda kako se nad njegovim narodom sprovodi etničko čišćenje.

Ne znamo ništa o njima i u redu je to priznati. Ustvari, ne znamo ništa ni o čemu, a mislimo da znamo. Ima li išta gore?
Jer, nije nam dovoljno gledati dnevnik i pričati sa televizorom, misleći kako smo pokupili svu pamet svijeta, a nismo. Mi samo pijemo, upijamo i komentarišemo ono što nam serviraju drugi, ne primjećujući da se gušimo u tom moru dezinformacija i cenzura.

Voda nam je do brade, još malo pa će i preko glave.

(RTVTK)