U srijedu, 9. aprila 2025. godine, Tuzla je izgubila jednu od svojih najvrednijih umjetnica i nositelja kulturne baštine – Zekiju Suman. Komemoracija koja je upriličena u njenu čast okupila je prijatelje, porodicu, kolege i poštovaoce njenog rada, koji su se oprostili od nje s velikim poštovanjem i zahvalnošću.
Zekija Suman, rođena Mehurić, 1. juna 1954. godine u Lukavcu, Bosna i Hercegovina, odrasla je u Tuzli, gdje je, odrastajući u kulturnom okruženju, razvila svoju ljubav prema muzici. Porodica se preselila u Tuzlu 1965. godine, a muzika je postala sastavni dio njenog svakodnevnog života. Zlatni glas bosanske sevdalinke svoju muzičku karijeru započela je veoma mlada, pobijedivši na Festivalu mladih pjevača u Zavidovićima 1970. godine. Ova pobjeda bila je početak njenog profesionalnog angažmana u muzičkoj industriji, a postala je solista Radio-televizije Sarajevo.
Tokom svoje karijere, Zekija je snimila više od pedeset pesama, koje su postale trajni zapis njenog talenta i ljubavi prema sevdalinci. Njene pjesme i interpretacije zauzimaju posebno mjesto u arhivima Radio-televizije Sarajevo.
Kroz svoju karijeru Zekija je sarađivala sa velikim imenima jugoslovenske muzičke scene, kao što su Ismet Alajbegović Šerbo, Jozef Penava i Omer Pobrić. Osim toga, Zekija je bila obrazovana žena – diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je obradila temu o sevdalinci. Svoju misiju nastavila je kao profesorica bosanskog jezika i književnosti.
Zekija je ostavila dubok trag u kulturi Tuzlanskog kantona, a njen povratak na scenu početkom devedesetih godina kroz manifestaciju „Sijelo u podne“ vratio ju je u srca svih ljubitelja sevdalinke. Tokom rata, njene izvedbe snimljene 1995. godine u sarajevskom tunelu ostale su antologijske, a interpretacija pjesme „Mujo đogu po Mejdanu voda“ postala je mjerilo za sve buduće izvođače.
Iako se povukla iz profesionalnog života, Zekija je ostala duboko uključena u kulturni život. Kroz svoj rad u Fondaciji SEVDAH, kao i u Udruženju sevdalija Tuzla, bila je mentor mladim talentima, prenoseći im znanje i ljubav prema sevdalinci.
Mnogi govornici su se prisjetili svog rada s njom, a među njima su i njen mlađi kolega iz Fondacije SEVDAH, Damir Galijašević, dugogodišnja muzička urednica RTV Sarajevo, Enisa Hajdarević Šojko, muzikologinja Mirela Ibrahimović Mehanović, te Elmana Kopić iz Udruženja sevdalija Tuzla.
Komemoracija je završena u tišini, dok su prisutni odavali počast Zekiji koja je, kako je rečeno, otišla tiho i dostojanstveno, ali će njena pjesma, njen glas i njeno naslijeđe živjeti vječno. Neka joj je vječni rahmet, a hvala za sve – za pjesmu, za blagost, za dostojanstvo.
Hvala što je bila naša Kija, bademov cvijet sevdalijskih vrtova.
