Četvrti decembar je datum koji Bosna i Hercegovina ne bi smjela preći olako. Tog dana prisjećamo se trenutka kada je sevdalinka ušla na UNESCO listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva — ali još važnije, podsjećamo se obaveze koju to priznanje nosi. Važno je pritom naglasiti i da je Udruženje muzičkih umjetnika Tuzlanskog kantona mnogo ranije iniciralo proces međunarodne valorizacije sevdalinke, dajući time svoj prepoznatljiv doprinos njenom kasnijem uvrštavanju na UNESCO listu. Sevdalinka je mjesto kulturnog temelja, a ne folklornog ukrasa. Ona je naš najpouzdaniji izvor pamćenja. U njenom prostoru prepliću se historija, društvo, jezik, estetika i ljudska osjećajnost. Ona je zapis kulturnog identiteta koji se nigdje drugo ne može pronaći. Njena snaga leži u tome što u sebi nosi cijeli ljudski pejzaž: urbani duh bosanskih gradova, intimnu emociju, moralne kodove, jezičku preciznost i civilizacijsku finesu koju druge pjesme rijetko dosegnu. Zato sevdalinku trebamo posmatrati kao sintezu umjetnosti i dokumenta. Ona je jednako važna muzikolozima, sociolozima, historičarima i književnim teoretičarima. Ako je čujemo bez razumijevanja, onda čujemo samo melodiju; ako je tumačimo stručno, otkriva nam se kao cjelovita kulturna slika jednog naroda.Tuzla je decenijama jedan od najvažnijih centara sevdalinke. Od sevdalijskih kuća i kafana, preko velikih festivala, do današnjih kulturnih institucija — ovaj grad je odgajao interpretatore, autore, sazlije i istraživače čiji je rad prepoznat i van granica zemlje. Ovaj grad je i danas izvor sevdalijskog stvaralaštva, mjesto gdje tradicija ne prestaje biti savremena.
Mediji kao čuvari nečega što vrijedi više od vijesti
RTV Tuzlanskog kantona godinama ima jasnu javnu misiju — štititi, dokumentovati i predstavljati kulturnu baštinu naše zemlje, posebno one segmente koji su osnova identiteta i zajedničke memorije. U tom okviru, sevdalinka nije samo programski sadržaj nego vrijednost koju ova kuća dosljedno njeguje: kroz arhiv, emisije, terenska snimanja i kontinuirano davanje prostora baštini koja drugdje često ostaje nevidljiva.
U emisijama RTVTK — „Pjesmom o Bosni“, „Ah meraka u večeri rane“, „S potpisom BiH“ i danas „Bosnoljublje“, subotom u 20:00 sati na RTVTK — pokušava se stvoriti prostor u kojem se sevdalinka ne svodi na interpretaciju, nego se vraća svojim korijenima. U tom medijskom prostoru sačuvane su rijetke pjesme, biografske priče, pjev sazlija, originalni aranžmani i sjećanja izvođača koja bi, da nisu zabilježena, vjerovatno nestala.
UNESCO je priznanje, ali i obaveza
Međunarodna potvrda vrijednosti sevdalinke ne znači da možemo stati. Naprotiv. To je poziv na jačanje istraživačkih praksi, obrazovanja, institucionalne podrške i medijske odgovornosti. Ako svijet prepoznaje da je sevdalinka dio univerzalne kulturne baštine, onda i mi moramo imati hrabrosti i ozbiljnosti da je njegujemo kao takvu — bez površnosti, bez banalizacije, bez zaborava.
Zašto je sevdalinka važna Bosni i Hercegovini
Sevdalinka nas ne uči samo kako se pjeva, nego kako se pamti.
Ona je naš etički zavičaj: u njoj se ogleda način na koji smo voljeli, žalili, govorili, nadali se.
Ona nas vraća mjeri — mjeri jezika, mjeri emocije, mjeri čovjeka. Zato je 4. decembar više od godišnjice: to je podsjetnik da je svijetu trebalo da nam kaže da je ono što imamo vrijedno, a na nama je da tu vrijednost čuvamo.
