Sud Bosne i Hercegovine je 25.2.2026. godine donio rješenje u predmetu
Dragoljub Kunarac, kojim je odbijen prijedlog Tužilaštva Bosne i Hercegovine za
određivanje pritvora optuženom Dragoljubu Kunarcu, a iz razloga što Sud nalazi
da pritvor kao krajnja mjera za obezbjeđenje prisustva optuženog u ovoj fazi
postupka nije neophodan. Također, Tužilaštvo BiH je u svom prijedlogu, kao
alternativu, predložilo izricanje mjera zabrane optuženom.
Naime, optuženi je nakon izdržane kazne zatvora u SR Njemačkoj, u trajanju od
28 godina po presudi Haškog tribunala, transportovan u BiH, a gdje se 1998.
godine i dobrovoljno predao tadašnjim vojnicima SFOR-a.
Tako je Sud u cilju obezbjeđenja prisustva optuženog, istom odredio najstrože
mjere zabrane, i to:
- zabranu napuštanja boravišta iz člana 126. stav 1. ZKPBIH (tzv. kućni
pritvor), koje boravište optuženi ne smije napuštati bez prethodnog
odobrenja ovog Suda uz obavezu nadležnog organa da vrši provjeru
poštivanja ove mjere, tako što će jednom dnevno nasumično kontrolisati
da li optuženi boravi na adresi; - zabranu putovanja iz člana 126. stav 2. ZKPBIH, na način da se naređuje
privremeno oduzimanje važećih i zabranjuje izdavanje novih putnih isprava
na ime optuženog Dragoljuba Kunarca, kao i korištenje lične karte za
prelazak državne granice; - zabranu sastajanja s određenim osobama iz člana 126.a stav 1. tačka
c) ZKPBIH, na način da se zabranjuje sastajanje i svaki oblik nesposrednog
i
posrednog kontaktiranja sa svjedocima Tužilaštva Bosne i Hercegovine
predloženim optužnicom, kao i drugim potencijalnim svjedocima i njemu
poznatim saizvršiocima, uključujući i približavanje istima na udaljenosti
ispod 100 metara.
Optuženi je posebno upozoren da mu se može odrediti pritvor ako prekrši obaveze
iz izrečenih mjera zabrane.
Izrečene mjere zabrane po ovom rješenju mogu trajati dok za istim postoji potreba
ili do drugačije odluke ovog Suda.
Optuženi Dragoljub Kunarac se tereti da je počinio krivično djelo zločini protiv
čovječnosti iz člana 172. KZBiH.
