Anisin život sa celijakijom izgleda ovako

Celijakija je najčešća hronična gastroenterološka bolest, o kojoj se premalo govori i premalo zna. Mnogi oboljeli ne znaju da su bolesni, a ako se bolest ne liječi mogu nastati ozbiljni zdravstveni problemi. Lijek za celijakiju je zapravo konzumacija bezglutenske hrane, koja je izuzetno skupa, a u bosanskohercegovačkoj restoranskoj ponudi čak i neprepoznata kao potreba.

26-godišnjoj Anisi Mahmutović iz Sapne prije dvije godine dijagnostikovana je celijakija. No, kako kaže Anisa, zdrastvene tegobe traju još od tinejdžerskih dana sa nespecifičnim simptomima…
TO1: Anisa 0,40 ja sam bila alergična na bananu, vodu…1,02.ljekare
Brojni i različiti simptomi celijakije, u kombinaciji s malom svjesnosti o njoj, često vode do krivih dijagnoza i ozbiljnih posljedica za zdravlje. Dok se ne postavi tačna dijagnoza bolesti često trebaju godine. U slučaju Anise, pretragama se sumnjalo i na karcinom, šećernu bolest.

Kada se jednom prepozna i dijagnostikuje, celijakija se liječi lako. Prilagođenom, bezglutenskom hranom. Tu za oboljele od celijakije nastaje sljedeći problem. Bezglutenska hrana je skupa. Bezglutenske ponude nema u bh. ugostiteljskim objektima.
TK je programom sufinansiranja prepoznao oboljele od celijakije, te refundira 50 maraka mjesečno za bezglutenska brašna. Da bi osiguranika uveli u ovo pravo potrebna je dijagnoza koju utvrđuje gastroenterolog sa pedijatrijske ili Interne klinike.

Celijakija je nasljedna bolest što, kako kaže Anisa, nije slučaj kod nje.
Anisa je jedna od preko 300 oboljelih od celijakije u TK. Toliko je bar korisnika kojima se refundiraju sredstava iz ZZO TK. Anisa ne koristi ovu pogodnost, a kako saznajemo u Kantonalnom udruženju oboljelih od celijakije koje okuplja 265 članova, u TK ima još oboljelih koji će zasigurno biti uvedeni u pravo ZZO TK.