Muhamed Avdić, predstavnik porodica koje još traže svoje najmilije, na komemoraciji žrtvama genocida u Srebrenici iz jula 1995. godine kazao je kako je sretan što je njegov otac, koji je žrtva genocida bio čovjek, a ne zločinac.
Avdić se tom prilikom prisjetio dešavanja u Srebrenici 1995. godine i onome što su mnoge porodice, među kojima je i njegova preživjela u tom periodu, kao i vremenu nakon što je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom.
Tokom obraćanja govorio i o svom ocu, koji je bio jedna od žrtava srebreničkog genocida, koji je bio učitelj.
”Generacije djece je naučio prvom slovu, kako prvu riječ i rečenicu da napišu. Nije pravio razliku kako se zovu, već mu je bila želja, kao i svakog učitelja, da s ponosom može reći da je to njegov učenik”, rekao je Avdić.
Dodao je kako njegov otac i njemu slični nisu mogli odlučiti hoće li biti rata, ali da su mogli odlučiti hoće li biti ljudi ili zločinci.
”Na kraju sam rekao, da mi je pao kamen sa srca, i da ne postoji ta riječ koja može opisati moje stanje i emociju. Ne znam je li to adekvatna riječ koja opisuje moje stanje, je li to riječ sreća, ali da sam sretniji što je prema mom babi učinjena nepravda nego da je moj babo živ i da je prema drugima činio nepravdu i da nosi teret zločinca”, rekao je Avdić.
(Anadolu Agency)
