Povodom planova Republike Hrvatske da radioaktivni otpad nalazi u neposrednoj blizini granice s Bosnom i Hercegovinom, nadležne institucije BiH moraju hitno i koordinirano djelovati, uz snažnu podršku nevladinog sektora i civilnog društva – izjavila je Feni izvršna direktorica Aarhus centra u BiH Emina Veljović.

Veljović podsjeća da institucije Bosne i Hercegovine imaju jasnu obavezu da zaštite prava građana na zdrav život i informirano učešće u odlučivanju, što je propisano Aarhuskom konvencijom, čija je punopravna strana BiH.

– Nakon dostavljanja zvaničnog odgovora Hrvatske, Bosne i Hercegovine treba procijeniti da li je došlo do kršenja člana 6. konvencije, koji garantira javno pravo na blagovremeno, transparentno i efektivno uključivanje u odluke o projektima sa značajnim utjecajem na okoliš – kazala je Veljović.

U slučaju izostanka adekvatnih konsultacija s javnošću, nadležna tijela BiH mogu, pojašnjava sagovornica, u skladu s ESPOO konvencijom, pokrenuti postupak pred relevantnim međunarodnim tijelima, uključujući Sekretarijat ESPOO konvencije, te insistirati na formiranju međunarodne istražne komisije.

Veljović ističe da BiH treba razmotriti i evropskopravne mehanizme. Posebno se oslanja na Direktivu Vijeća 2011/70/EURATOM, koja regulira odgovorno i sigurno upravljanje istrošenim nuklearnim gorivom i radioaktivnim otpadom.

– Kao potpisnica Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP), BiH ima pravni osnov da pred Sudom pravde Evropske unije pokrene postupak ukoliko se pokaže da primjena Direktive u slučaju Nuklearne elektrane Krško diskriminira državu kandidatkinju, uključujući BiH. Pored toga, moguće je pokretanje postupka pred Evropskim sudom za ljudska prava, ukazujući na potencijalno ugrožavanje osnovnih ljudskih prava građana, uključujući pravo na život, zdravlje i sigurnu životnu sredinu – objasnio je.

Veljović je napomenuo da BiH treba uključiti i međunarodne organizacije za nuklearnu sigurnost, uključujući Međunarodnu agenciju za atomsku energiju (IAEA) te pozvati na primjenu međunarodnih konvencija o građanskoj odgovornosti za nuklearnu štetu – Bečke, Pariske i Briselske konvencije.

Nevladine organizacije i civilno društvo, prema njenim riječima, imaju ključnu ulogu u primjeni Aarhuske konvencije.

– Jedan mogu inicirati međunarodne žalbene mehanizme, dokumentirati kršenja prava javnosti u prekograničnom kontekstu, pružati stručnu i pravnu podršku državnim institucijama, te informisati domaću i međunarodnu javnost. Saradnja s evropskim parlamentarcima može dovesti i do izmjena Direktive 2011/70/EURATOM, kako bi se spriječilo odlaganje radioaktivnog otpada u blizini granica država koje nisu članice EU, a snos direktne posljedice – naglasila je.

Posebno je istaknuto da Arhuska konvencija nije samo proceduralni instrument, već ključni mehanizam zaštite demokratskih prava građana da učestvuje u donošenju odluka koje direktno utiču na njihovo zdravlje, sigurnost i životnu sredinu.

Konvencija Ekonomske komisije Ujedinjenih nacija za Evropu (UNECE) o dostupnosti informacija, učešće javnosti u donošenju odluka i prava o pravnoj zaštiti u pitanjima koja se tiču ​​životne sredine usvojena je 25. juna 1998. u danskom gradu Arhus.