U okviru manifestacije “Dani sjećanja na genocid u Srebrenici”, u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli promoviran je roman “Bijeli Cigani – Čuvarica ljudskih duša” autora Adnana Ćatovića. O ovom značajnom djelu, koje na snažan način svjedoči o historijskom stradanju i dehumanizaciji Bošnjaka, govorili su promotori – prof. dr. Mirsad Kunić i prof. dr. Izet Šabotić. Roman je izazvao veliko interesovanje javnosti, a u Tuzli je promoviran u okviru kulturno-edukativnog programa posvećenog čuvanju kolektivnog pamćenja i istine o genocidu.
Roman “Bijeli Cigani – Čuvarica ljudskih duša” autora Adnana Ćatovića inspiriran je stvarnim događajem iz historije bošnjačkog naroda – periodom progona iz zapadne Srbije, kada je bošnjačkoj populaciji u Sjenici, Kolašinu, Užicu i Vraneškoj dolini ponuđeno da se pri popisu izjasne kao “Bijeli Cigani”. Ovaj čin administrativne manipulacije identitetom, kako autor objašnjava, predstavlja klasičan primjer institucionalne dehumanizacije, koja često prethodi masovnom nasilju. U tom smislu, roman ne tretira samo historijske okolnosti, već dešifruje mehanizme ideološkog nasilja nad kolektivnim identitetom.
“Bijeli Cigani” – iako provokativan naslov – historijski je utemeljen i nosi snažnu simboliku. Nije riječ o pukoj provokaciji, nego o pojmu koji otuđuje kolektiv od njegovog narodnog, historijskog i kulturnog bića. Bilo da ih nazivamo muslimanima, poturicama ili nečim trećim – Bijeli Cigani su metafora historijskog bola. Radnja romana dotiče se jednog događaja iz ne tako davne prošlosti, starog 150 godina, koji ima svoje refleksije i danas. Iskoristio sam taj momenat da progovorim o istinama koje su dugo bile prešućivane, pojašnjava autor.
Na promociji u Tuzli, o ovom značajnom književnom djelu govorili su promotori prof. dr. Mirsad Kunić i prof. dr. Izet Šabotić, ističući važnost romaneskne forme kao sredstva protiv kulturne amnezije. Profesor Kunić je naglasio da roman raskrinkava civilizacijski obrazac prema kojem zločin nije nasumičan, već pripreman kroz narative isključivosti i negacije.
“Ovo djelo nastalo je iz jednog historijskog sloja kojeg do sada nismo osvijestili u sebi. Radi se o stradanju naroda koje traje već dvije stotine godina. Te priče su decenijama čekale svog pripovjedača – i dočekale ga u liku Adnana Ćatovića. “Bijeli Cigani” je roman o zabranjenoj prošlosti, o pričama koje se nisu smjele ni prenositi usmenim putem, a kamoli zapisati. Danas, u vremenu kada imamo slobodu govora, imamo i odgovornost da te istine ispričamo. Kao i mnoga druga djela koja tematiziraju zločine, i ovo je roman o prešućenim pričama koje su godinama bile zabranjene – ali koje danas traže da budu izgovorene.,” ističe profesor Kunić
Profesor Šabotić je, s druge strane, podvukao važnost intergeneracijskog prenosa historijskog znanja putem književnosti, osobito u vremenu kada se istina sistematski relativizira.
“Roman Bijeli Cigani predstavlja vrijedno historijsko djelo, utemeljeno na stvarnim događajima iz prošlosti. Kroz sudbinu Bošnjaka u 19. i 20. stoljeću, autor nas suočava s bitnim elementima bosanske historije. Ovo je djelo snažne poruke i značajne pouke za svakoga ko ga pročita.”
Historija Bošnjaka, od progona iz Sjenice i Kolašina u 19. stoljeću, preko poniženja popisne kategorije “Bijeli Cigani” u Kraljevini Jugoslaviji, do sistemskog poricanja identiteta u savremenom diskursu, pokazuje da zločini rijetko počinju oružjem – oni počinju riječima, negacijom i šutnjom. Kroz književni izraz koji se oslanja na historijsku stvarnost, Ćatovićev roman postaje akt otpora zaboravu. U vremenu kada se negiranje genocida nastavlja kao njegova posljednja faza, ovakva djela predstavljaju kulturnu dužnost i intelektualni čin prkosa. A bez suočavanja s prošlošću – nema pravde, ni mira, ni trajnog identiteta.
