Biografija Ratka Mladića, bivšeg komandanta Glavnog štaba VRS

Ratko Mladić, svojevremeno najtraženiji haški optuženik, koji se tereti za najteže ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini (1992-1995.), uključujući i genocid, rođen je 12. marta 1942. godine (po nekim izvorima 1943.) u Božanovićima kod Kalinovika.

Po završetku osnovne škole, došao je u Sarajevo, gdje je neko vrijeme radio kao metalostrugar. Ubrzo je, tragom jednog oglasa, otišao u Zemun, gdje je upisao Vojno-industrijsku školu, nakon čijeg završetka u oktobru 1961. godine upisuje Vojnu akademiju kopnene vojske u Beogradu. U aktivnu vojnu službu u sklopu bivše JNA stupa 27. septembra 1965., kada je potpisao vojnu zakletvu.

Zatim godinama službuje u Makedoniji kao komandant bataljona u Kumanovu, komandant brigade u Štipu i načelnik Odjeljenja za nastavu Treće armije u Skoplju.

U međuvremenu je završio i Komandno-štabnu akademiju. Uslijedio je premještaj u januaru 1991., na Kosovo, u Prištinu, gdje je postavljen za pomoćnika komandanta za pozadinu Prištinskog korpusa.

U junu 1991. godine je poslan u Knin te je kao komandant 9. korpusa predvodio jedinice JNA u borbama protiv hrvatskih odbrambenih snaga, a 4. oktobra iste godine unaprijeđen je u čin generalmajora.

U vezi s ulogom u ratnim dešavanjima u tadašnjoj SAO Krajini, odnosno republici srpskoj Krajini, na teritoriju Hrvatske, Mladića je Županijski sud u Zadru oglasio krivim za ratne zločine i osudio ga u odsutnosti na 20 godina zatvora.

Nakon vojnog angažmana u Hrvatskoj, Mladić 9. maja 1992. godine preuzima dužnost komandanta Druge vojne oblasti JNA u Sarajevu.

Tadašnja skupština srpskog naroda izglasala je 12. maja 1992. godine formiranje Vojske RS, a Mladić je postavljen na dužnost komandanta Glavnog štaba VRS-a, na kojoj dužnosti je ostao do pred kraj 1996. godine.

Prethodno je unaprijeđen u čin generalpotpukovnika u JNA 24. aprila 1992. godine, a nakon nešto duže od dvije godine – 24. juna 1994. godine i u čin generalpukovnika.

Trinaest mjeseci kasnije, 24. jula 1995. godine, Haški tribunal (ICTY) podigao je optužnicu protiv Mladića po 16 tačaka, nakon čega je 14. novembra iste godine uslijedilo ponovno podizanje optužnice protiv Mladića i Karadžića (Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika RS) po dvadeset tačaka, od kojih je jedna za genocid i deset za zločine protiv čovječnosti.

ICTY je 10. oktobra 2002. godine izmijenio optužnicu protiv Mladića, objedinjujući dvije prethodne, a u izmijenjenoj optužnici smanjen je broj optužbi, ali su ostale one najteže, tako da se od 2002. Mladić teretio po petnaest tačaka optužnice, od kojih je jedna tačka bila za genocid i saučesništvo u genocidu, sedam tačaka za zločine protiv čovječnosti i šest tačaka za kršenje zakona i običaja ratovanja.

Nakon hapšenja u maju 2011. godine optužnica protiv Mladića je mijenjanja tri puta, a druga izmijenjena optužnica objavljena je 1. juna i u njoj se tereti po jedanaest tačaka, od čega su dvije tačke za genocid, šest tačaka za zločine protiv čovječnost i tri tačke za kršenje zakona i običaja ratovanja.

U trećoj izmijenjenoj optužnici od 20. oktobra iste godine Mladić se i dalje tereti po jedanaest tačaka, s tim da je broj tačaka za zločine protiv čovječnosti smanjen na pet, a broj tačaka za kršenje zakona i običaja ratovanja povećan na četiri.

Konačna verzija, četvrta izmijenjena optužnica podnesena je 16. decembra 2011. i sadržavala je, također, jedanaest tačaka, a od prethodne se razlikuje po tome što se Mladić tereti za 106 zločina, umjesto 196 zločina koji su bili navedeni u prvobitnoj optužnici.

ICTY je u julu 1995. izdao nalog za hapšenje Mladića, a u julu 1996. godine izdat je međunarodni nalog za njegovo hapšenje.

U to vrijeme, Mladić je već napustio Bosnu i Hercegovinu, a ubrzo nakon toga pojavio se u Beogradu, gdje je u narednim godinama živio pod zaštitom režima predsjednika tadašnje Savezne Republike Jugoslavije – SRJ Slobodana Miloševića.

U novembru 1996. godine, ukazom tadašnje predsjednice RS Biljane Plavšić, Ratko Mladić je smijenjen s dužnosti komandanta Vojske RS-a, a pod pritiskom međunarodne zajednice i ICTY-ja odustalo se od njegovog postavljenja za načelnika Generalštaba.

Službeno, njegova karijera u VRS-u završava sredinom 1997. godine, dok neslužbeno ostaje oficir sve do penzioniranja, 7. marta 2002. godine, kada ukazom predsjednika RS-a Mladiću prestaje profesionalna vojna služba.

On je bio u statusu aktivnog vojnog dužnosnika i u SRJ, sve dok ukazom predsjednika Vojislava Koštunice 28. februara 2001. godine nije penzioniran. Penziju je primao do novembra 2005. godine, kada mu je, pod pritiskom ICTY-ja za izručenje, penzija ukinuta.

Stupanjem na snagu Zakona o zamrzavanju imovine haškim bjeguncima, usvojenog u Skupštini Srbije i Crne Gore, 7. aprila 2006. godine, zamrznuta je sva Mladićeva nepokretna imovina.

Mladić je ICTY-ju izručen 31. maja 2011. godine, te smješten u pritvorsku jedinicu u Scheveningenu, a pred Sudom se prvi put pojavio 4. jula iste godine.

Suđenje Mladiću je počelo 16. maja 2012. godine, ali je dan kasnije obustavljeno nakon objavljivanja uvodne riječi tužioca zbog proceduralnih grešaka, te je nastavljeno 9. jula.

Ratko Mladić je na prvom istupanju pred sudom 4. jula odbio da se izjasni o krivici, optužujući ICTY za pristrasnost.

Mladićevi advokati su tokom glavnog pretresa, tvrdili kako je Mladić samo izvršavao naređenja i da ne može biti krivično odgovoran zbog poremećaja pamćenja, kao i zbog nemogućnosti da razgraniči stvarnost i fikciju, pokušavajući odugovlačiti postupak prije izricanja prvostepene presude.

Već u decembru 2012. godine za zločine u Srebrenici doživotno je osuđen Mladićev pomoćnik generalmajor Zdravko Tolimir.

U oktobru 2014. godine predsjednik ICTY-ja Theodor Meron je izjavio da se presuda Mladiću ne očekuje prije marta 2017. godine, a ljekari su saopćili da Mladić zbog svog zdravstvenog stanja, ne može sudjelovati u suđenju više od četiri dana u sedmici.

Haški tužilac Alan Tieger je 7. decembra 2016. godine zatražio da Mladić bude osuđen na doživotni zatvor, istaknuvši da bi bilo koja druga presuda bila uvreda za žrtve.

Prvostepenom presudom od 22. novembra 2017. godine Ratko Mladić je osuđen na doživotni zatvor, po jednoj tački optužnice za genocid, pet tačaka optužnice za zločin protiv čovječnosti i četiri tačke optužnice za kršenje zakona i običaja ratovanja, ali ne i za genocid u šest bh. općina – Prijedoru, Sanskom Mostu, Ključu, Kotor Varoši, Foči i Vlasenici.