I ja sam bila nova, mlada i puna nada. Za samo godinu sam potrošena, izranjavana i na početku 2025. tužna, jer moju lentu tragične i uplakane miss svijeta daju drugoj za koju se uvijek vjeruje da je ljepša, da bolje propagira mir i zaštitu Planete. Ja, 2024. ću ostati upamćena kao godina ratova i prirodnih i drugih katastrofa poput one u Jablanici, Fojnici, Kreševu.

Svjedočila sam ubijanju hiljada djece i civila u Gazi, rušilaštvu i progonima, naslijedila strašni rat u Ukrajini, strepila nad novim vojnim napadima na Bliskom Istoku, ali i od predsjedničkih izbora u SAD. Pred kraj svoje vladavine dočekala sam i svrgnuće totalitarnog režima u Siriji…Radost potlačenih, briga za budućnost opustošene zemlje strašnih zatvora i masovnih grobnica. Najčešća, u medijima pominjana riječ u kantonu FBIH kojeg nazivaju najmnogoljudnijim, bila je saobraćajna blokada. Jedna u nizu onih protiv kojih se argumentovno bore vlasti ovog prostora. Međunarodni aerodrom Tuzla, uprkos problemima, u Novu godinu ulazi sa solidnim brojem avio linija i dugim svjetlima za slijetanje po magli.

Nisam mogla izbjeći femicide u kojima smo gubili lijepe, mlade, dobre majke, snahe, kćerke, sestre.  Kažu bilo je zločina uvijek, ali su društvene mreže i nikad brojniji mediji raširili istinu o ubilačkom karakteru pojedinaca. Psihopatologija je kad mladi neuropsihijatrijski pacijent u Hrvatskoj i 50 – godišnji neuropsihijatar u Njemačkoj počine masovna ranjavanja i ubistva. Prvi nožem, drugi zalijetanjem automobila u masu. Tek dio mračne strane svijeta u kojem živimo.

Na cilj zvani 2025. stanovnici TK ulaze sa otvorenom novoizgrađenom muzičkom osnovnom i srednjom školi u Tuzli, biće ozvaničen i početak radova na novoj zgradi Vlade TK, a gradnja stambenih zgrada i dalje je u ekspanziji.

Zahvalnost dugujemo bh dijaspori koja je došla da mene 2024.godinu dostojanstveno isprati, kao što me je i dočekala. Nije bilo snijega kada sam dolazila, a s njim je trebala doći i nafaka u naše domove. Inflacija i rast cijena svega, od hrane, grijanja, električne energije i svakovrsnih usluga pojela je tu nafaku kao skakavci. Društveno raslojavanje je i ovdje odigralo svoje, pa su se neki odricali osnovnog, a drugi birali marke automobila, veličinu vile, stana, bazena, i visoku cijenu putovanja u najudaljenije dijelove svijeta.

Da narod nije glup, da ima petlju da ne klima glavom, sliježe ramenima i šuti, dadoše malo nade učesnici protesta u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Zagrebu.

I tako se krajem svake godine pitamo dokle više, a godine prolaze, mi starimo, mladi odlaze…Ipak, sretna nam Nova godina. Nije važno koja, jer se svakoj novoj radujemo kao djeca.  

piše Amila Arnautović