Blagovremena prijava porodičnog nasilja ključna za njegovo sprečavanje

U 2020. godini u Tuzlanskom kantonu je, nažalost, zabilježen porast porodičnog nasilja. Glavi razlog, kažu stručnjaci, treba tražiti u pandemiji, koja je prouzrokovala brojne egzistencijalne probleme, neizvjesnost i strah od onoga što dolazi. To je bio okidač i za nasilje u porodici. Da bi se ova, društveno neprihvatljiva pojava, zaustavila i prevenirala jedan od ključnih faktora je blagovremena prijava porodičnog nasilja.

Broj procesuiranih slučajeva porodičnog nasilja bitno je manji od broja prijava. Jedan od glavnih razloga je što žrtve porodično nasilje uglavnom trpe godinama. Kada se i odluče prijaviti nasilje vrlo često odustaju od procesuiranja nasilnika.

“Htjela sam sačuvati obitelj. Imam unuče. Bit će bolje…. Ali nije moglo, nije moglo” podijelila je s nama iskustvo žena koja je bila žrtva nasilja, a koja je, također, dugo oklijevala da prijavi muža nasilnika.

Da bi žrtve porodičnog nasilja dobile adekvatnu zaštitu veoma je bitno da se nasilje blagovremeno prijavi policiji, koja prva izlazi na lice mjesta. To je najbolji način da se efikasno prikupe dokazi o počinjenom nasilju.

“Nakon što su službenici koji su izašli na lice mjesta događaja prikupili sva poteba saznanja vezano za predmetni događaj dužni su obavijesttii nadležnog tužioca radi kvalifikacije djela. To je izuzetno bitno radi krivičnog gonjenja počinioca nasilja u porodici i radi kvalifikacije da se radi o nasilju u porodici, kako bi policijski službenici mogli, u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici, nadležnom sudu, prekršajno odjeljenje, podnijeti zahtjev za izricanje zaštitne mjere prema počiniocu nasilja” kaže Odin Beganović mlađi inspektor u Policijskoj stanici Centar, Policijske uprave Tuzla.

Federalni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici predviđa šest zaštitnih mjera. To su: udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u taj prostor, zabrana približavanja žrtvi nasilja, zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, obavezan psihosocijalni tretman, obavezno liječenje od ovisnosti i privremeno lišenje slobode i zadržavanje.

“U mojoj praksi najčešće mjere koje sam ja, odnosno koje su službenici policije predlagali sudu da se izreknu su zabrana približavanja žrtvi nasilja  i zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, kao dvije najefikasnije mjere koje sud vrlo često izriče” ističe mlađi inspektor Beganović.

Zaštitne mjere koje propisuje Zakon o zaštiti od nasilja u porodici su veoma efikasne, jer policija odnosno institucije koje prate njihovo provođenje imaju mehanizme u slučajevima kršenja.

“Ukoliko se radi o nekim težim slučajevima može se lišiti i slobode što po prekršaju, a naravno i po Zakonu o krivičnom postupku , gdje su ovlaštena službena lica dužna u roku od 24 sata predati osobu lišenu slobode nadležnom tužilaštvu, a u roku od 12 sati, kada je u pitanju prekršajni postupak, podnijeti nadležnom sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka sa prijedlogm za izricanje novčane kazne zbog kršenja izrečene zaštitne mjere, a koja je predviđena Zakonom o zaštiti od nasilja u porodoci” kaže mlađi inspektor Beganović.

Naša sagovornica, koja je doživjela porodično nasilje, potvrđuje nam da je upoznata sa zaštitnim mjerama koje predviđa Zakon i da su joj te mjera pomogle.

“Kad sam izašla iz sigurne kuće osjećala sam se zaštićeno, jer sam znala da je ta mjera bila. I zaštićena i sigurna i nije me bilo strah. I da ga sretnem nisam se bojala, jer sam znala da ipak ima Zakon” kaže ova žena.

Policija ima zakonski rok od 12 sati da utvrdi činjenice na licu mjesta i sudu predloži zaštitne mjere. Upravo zbog toga je važno da žrtve porodičnog nasilja ne oklijevaju kada je upitanju prijava nasilja, ali i eventualno kršenje izrečenih zaštitnih mjera. To se svakako odnosi i na građane, koji su, također, obavezni prijaviti sva sazananja o porodičnom nasilju.

 

 

 

Pročitajte...