Borić: Nana Fata Orlović je heroina koja vjeruje u pravdu

Autorsko djelo Hasije Borić “Nana Fata Orlović ili Neka se čuju i vaši glasovi” premijerno će biti izvedeno 13. aprila u prostoru Franjevačkog međunarodnog studentskog centra u Sarajevu.

Hasija Borić koja ovom predstavom obilježava i 40 godina umjetničkog rada, govorila je na konferenciji za medije o predstavi koja donosi priču o nani Fati Orlović.

Navela je da je prije nekoliko godina gledala na “Baščaršijskim noćima” monodramu jedne talijanske glumice koja je sama napisala tekst o Srebrenici.

– Ja, bosanska glumica, sjedila sam u prvom redu i bilo me je stid – rekla je Borić.

Ona je ovom prilikom podsjetila na teškoće koje su je pratile prilikom realizacije ovog projekta na kojem je radila četiri godine.

– Zašto baš Fata Orlović? Svaka srebrenička majka i svaka druga majka u Bosni i Hercegovini mogla bi biti tema nenapisanog romana, priče, drame ili pjesme. Lakše mi je bilo pisati o majci koja nije izgubila svoje dijete, nego o onima koje to jesu – ocijenila je je.

Nana Fata Orlović, podsjetiće Borić, jeste izgubila muža i 32 člana porodice i ona jeste heroina jer vjeruje u univerzalnu ideju pravde, u Božiju pravdu koja je izvan zemaljske.

Pored Hasije Borić, u predstavi učestvuju učenici Srednje muzičke škole i Muzičke akademije u Sarajevu Maira Isaković i Amila Baščelija (violine) te Svemir Tomić (solo pjevanje). Dramaturg je Džejna Avdić.

Riječ je o mladim ljudima koji protekli rat ne pamte, ali žele da na taj period sačuvaju sjećanja.

Dramarturginja Džejna Avdić, koja je rođena 1991. godine, rekla je da su sa njom u razred išla i brojna djeca šehida, njih 30, te da je nju i njeno odrastenje Srebrenica obilježila.

Maira Isaković je studentica violine rođena 1996. godine, a kako dolazi iz Tuzle podsjetila je na Tuzlansku kapiju, rekavši da je možda tu ubijen neko ko bi joj danas možda bio najbolji drug.

Amira Baščelija, rođena 2000. godine, i Svemir Tomić, rođen 1994. godine, također su istakli značaj ove teme za mlade ljude.

Fata Orlović poznata je bh. javnosti po pravnoj borbi s vlastima Republike Srpske otkako se vratila svojoj kući u selu Konjević Polje blizu Bratunca, pet godina po okončanju rata u Bosni i Hercegovini. Godine 2000. po povratku zatekla je pravoslavnu crkvu na svom imanju. Od tada je u pravnoj borbi kako bi crkvu uklonila sa svog posjeda.