Reformsku agendu je Vijeće ministara usvojilo krajem septembra prošle godine, Evropska komisija joj je dala zeleno svjetlo početkom decembra, a novac još uvijek nije “legao na račun”.
Prvi novac je trebao dospjeti još u decembru 2025. Ali nije. Odgovornost za taj epilog nije na Evropskoj komisiji. Odgovornost snose oni koji su usvojili dokument čiji sadržaj ne reflektuje namjeru da Bosna i Hercegovina provede neophodne reforme i uzme evropski novac već potrebu predstavnika vladajuće koalicije da se slavodobitno oglase na društvenim mrežama sa informacijom da su napravili “historijski rezultat”.
Ova konstatacija nije subjektivna procjena angažmana aktuelne vlasti već posljedica jednostavnog pregleda preuzetih obaveza iz Programa reformi i stepena njihove realizacije.
Do decembra 2025. godine Bosna i Hercegovina je, između ostalog, trebala usvojiti državnu legislativu o električnoj energiji u skladu sa Integracionim paketom (EIP), legislativu o gasu u skladu sa Trećim energetskim paketom, imenovati nominiranog operatora tržišta električne energije, usvojiti klimatsko zakonodavstvo usklađeno sa Klimatskim zakonom EU-a…
Ništa od navedenog, a radi se o sažetku duge liste preuzetih obaveza, nije urađeno. Većina čak nije ni inicirana niti započeta.
Obećali smo i da ćemo usvojiti strategiju obnove zgrada, usvojiti program promocije i olakšavanja izvoza i strategiju kvalitetske infrastrukture, te ratifikovati CRM sporazume o mobilnosti. Jedna od obaveza bila je i usklađivanje sa viznom politikom EU-a, odnosno ukidanje najmanje jednog bezviznog sporazuma sa državom čiji građani trebaju vize za EU, te uvesti dodatne mjere provjere bezviznih ulazaka.
Ne samo da nismo izvršili preuzete obaveze već nismo potpisali i ratifikovali ključne sporazume koji omogućavaju isplate. Bez njih nema ni predfinansiranja ni redovnih tranši.
Neophodno je bilo zaključiti i staviti na snagu sporazum o finansiranju i sporazum o zajmu, a zatim i provesti 50 preuzetih obaveza, 15 iz oblasti “Zelene i digitalne tranzicije”, 13 iz oblasti “Razvoja privatnog sektora”, šest iz “Ljudskog kapitala” i 16 obaveza iz oblasti demokratije i pravosuđa.
Problem nastao neispunjavanjem obaveza se ne odnosi samo na uskraćeni evropski novac. Posljedice neposredno snose i građani.
Primjer je Zakon o elektronskom identitetu i uslugama povjerenja, koji je trebao biti usvojen do decembra, a kojeg resorni ministar Edin Forto još uvijek “priprema”. Ovaj Zakon bi trebao biti temelj za pružanje ozbiljnih elektronskih usluga. Njime građani dobijaju mogućnost online prijava, dokumenata i potpisa bez dolaska u institucije, manje redova i još manje situacija “fali ti papir”.
Građani BiH bi mogli putovati lakše sa ličnom kartom, njihove diplome bi se ubrzano priznavale, imali bi lakši pristup poslovima u regionu da je usvojen i ratifikovan CRM sporazum o mobilnosti.
Značajan dio obaveza odnosio se na kvalitet i zaštitu potrošača kroz proces akreditovanja, tržišnog nadzora i procesa zaštite. Ispunjavanje te obaveze značilo bi sprječavanje tržišnog “divljeg zapada” koji se manifestuje prodajom loših roba sa lažnim deklaracijama, opasnih proizvoda, a kupci bi se imali kome požaliti.
Sljedeći planirani termin isplata je juni 2026. godine. Dosadašnji tempo (ne)ispunjavanja obaveza, izborna godina i potreba političkih aktera za svađama i prepirkama sa koalicionim partnerima nam skoro pa garantuje da obaveze neće biti ispunjene ni do tog termina, te da će se rubrika neispunjenih obećanja dodatno popuniti svim onim stavkama koje smo planirali, a nismo izvršili do sredine godine.
(RTV TK / FAKTOR)
