U tuzlanskom naselju Mosnik žive dva dječaka, Semir i Muhamed, tinejdžeri romske nacionalnosti, koji se suočavaju s neizmjernom tugom i teškoćama. Ostali su bez majke Mirzete, a njihov otac Mirsad, bez stalnog zaposlenja, ne može im osigurati osnovne životne uslove. Ovo je priča koja nas podsjeća na važnost zajedništva i humanosti u trenucima kada je pomoć najpotrebnija.
U maloj trošnoj kućici na rubu grada, Semir (15) i Muhamed (17) žive s ocem Mirsadom Beganovićem. U njihovim očima, iza osmijeha i vedrog duha, kriju se teški dani i sjećanja na majku Mirzetu koju su nedavno izgubili. Njihov otac, iako posvećen sinovima, suočava se s nemogućnošću da im pruži normalan život. Bez posla i ikakvih primanja, ova porodica živi u uslovima koji nisu dostojni nikoga, a pogotovo dječaka na pragu mladosti.
„Majka nam je bila sve“, tiho kaže Semir. „Od kada je nema, sve je postalo mnogo teže“. Semir se, kao stariji brat, trudi da bude podrška Muhamedu, koji još uvijek teško podnosi majčin gubitak. Iako su još djeca, preuzeli su odgovornost i svakodnevne brige koje nisu primjerene njihovim godinama. Od tuge nisu mogli govoriti za našu medijsku kuću. Njihov otac, Mirsad, pokušava naći bilo kakav posao kako bi prehranio porodicu, ali svaki pokušaj je završio neuspjehom. „Nikada nisam mislio da ćemo ovako živjeti“, kaže nam Mirsad.
„Samo želim da moja djeca imaju osnovne stvari – hranu, školu i krov nad glavom.“
Iako je naša medijska kuća prije devet godina snimala prilog o ovim uzornim, marljivim dječacima koji su pohađali osnovnu školu, školovanje nisu nastavili. Bez osnovnih potrepština, njihovo obrazovanje je u opasnosti. Semir sanja o tome da postane automehaničar, dok Muhamed želi biti učitelj. Ali, bez pomoći zajednice, njihovi snovi će ostati daleki i neostvareni. Otac Mirsad ne gubi nadu u humanost dobrih ljudi.
„Pozivam ljude dobre volje da nam pomognu, da bi mogli živjeti ja i moja djeca. Moja Mirzeta i ja smo se borili, borila se ona posebno i umrla je boreći se za porodicu, za djecu“, poručuje Mirsad.
Ova teška situacija nije samo borba za porodicu Beganović, već i podsjetnik da su mnogi drugi u sličnim okolnostima. Zajednica ima moć da promijeni njihove živote i svaka pomoć, koliko god mala, može donijeti svjetlo u njihove tmurne dane.
Ako želite pomoći Semiru, Muhamedu i njihovom ocu, u donaciji hrane, odjeće, ogreva ili novčane pomoći možete pozvati na broj telefona ispisan u dnu vaših ekrana.
Mirsad Beganović – 066 -142 – 897