Čuješ, vidiš, znaš- reaguj!

Praksa je pokazala da su zaštitne mjere, koje predviđa federalni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, vrlo efikasne, i kada je riječ o sprečavanju ali i prevenciji nasilja.  No, iako ih ima šest, neke od zaštitnih mjera se vrlo rijetko izriču.

Od 2003. godine nasilje u porodici tretira Krivični zakon, a od 2005. godine nadležnim institucijama dati su i dodatni mehanizmi za zaštitu žrtava, ali i preodgoj osoba koje vrše nasilje. Te je godine donesen federalni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici koji omogućava da se, osobi koja počini nasilje, u vrlo kratkom roku izreknu mjere udaljenja iz stana odnosno kuće i zabrana vraćanja u taj prostor, zabrana približavanja žrtvi nasilja, zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, obavezan psihosocijalni tretman, obavezno liječenje od ovisnosti i privremeno lišenje slobode i zadržavanje.

U krivičnom postupku u Općinskom sudu Tuzla tokom 2020. godine podneseno je 46 optužnica zbog osnovane sumnje da je izvršeno krivično djelo nasilja u porodici, a do kraja godine osuđujućom presudom završeno je 20 predmeta.

„U prekršajnom postupku je izrečeno 25 zaštitnih mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja, 5 zaštitnih mjera zabrane uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, 2 zaštitne mjere udaljenja iz stana odnosno kuće, 1 zaštitna mjera obaveznog liječanja od ovisnosti i 1 zaštitna mjera obavezan psihosocijalni tretman“  ističe predsjednik ovog Suda Muhamed Tulumović.

Prema podacima Centra za mentalno zdravlje u Domu zdravlja u Tuzli, koji tenutno jedini provodi mjeru psihosocijalnog tretmana, u 2020. godini u Tuzlanskom kantonu samo je 11 puta izrečena mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana.

Tako su i u Tuzli i u Tuzlanskom kantonu među najređe izrečenim zaštitnim mjerama obavezan psihosocijalni tretman i liječenje od ovisnosti.

„Bilo je zahtjeva za izricanje ove zaštitne mjere, ne samo u ovom broju koliko je izrečeno, dakle, bio je veći broj zahtjeva, ali, uglavnom, zahtjevi nisu sadržavali određenu dokaznu dokumentaciju i građu, na osnovu koje je sudija mogao donijeti i izreći navedenu zaštitnu mjeru. U takvoj situaciji je sud obavezan, odnosno postupajući sudija, da vrati podneseni zahtjev na dopunu i uređenje. Prema dobijenim informacijama od sudija, takve dopune su se vrlo rijetko izvršavale“ kaže predsjednik Općinskog suda Tuzla Muhamed Tulumović.

Blagovremeno prijavljivanje porodičnog nasilja, ključno je za brzo i efikasno prikupljanje kvalitetnih dokaza. Zakon propisuje da je policija u roku od 12 sati od izlaska na lice mjesta dužna sudu predložiti izricanje jedne ili više zaštitnih mjera počiniocu nasilja. Upravo je taj rok jedan od razloga što se policija rijetko odlučuje za predlaganje obaveznog psihosocijalnog tretmana i liječenja od ovisnosti.

Česti su slučajevi prijave nasilja gdje se mora prikupiti određena dokumenatcija, obaviti saslušanje raznih svjedoka, da bi se utvrdilo da li su počinjene radnje nasilja, pa tek tada, na osnovu toga tužilac kvalifikuje događaj kao nasilje u porodici. Mi nakon toga možemo pristupiti podnošenju zahtjeva za izricanje zaštitne mjere nadležnom sudu. To je nekada nemoguće u roku od 12 sati” kaže mlađi inspektor u Policijskoj stanici Centar, Policijske uprave Tuzla, Odin Beganović.

Sve instiucije u sistemu zaštite žrtava porodičnog nasilja slažu se da bi jedna od izmjena Zakona trebala biti kvalitetnije rješavanje rokova za prikupljanje dokaza odnosno predlaganje zaštitnih mjera. To bi, između ostalog doprinijelo dosljednijem provođenju Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, što je jedan od ciljeva Projekta „Prevencija i sprečavanje nasilja u porodici“, koji realizuju Udruženje Vive žene i MUP Tuzlanskog kantona, kao dio Regionalnog projekta koji finansira Evropska unija, a provodi organizacija UN Women.