Širom svijeta danas se obilježava 8. mart, Međunarodni dan žena, kao dio borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca.

Ovaj dan prvi put je obilježen 28. februara 1909. godine u Sjedinjenim Državama, deklaracijom koju je donijela Socijalistička partija Amerike.

Ideja za obilježavanje Međunarodnog dana žena pojavila se početkom 20. vijeka u doba brze industrijalizacije i ekonomske ekspanzije, koja je često dovodila do protesta zbog loših uslova rada.

Žene zaposlene u industriji odjeće i tekstila javno su protestovale prvi put 8. marta 1857. godine u New Yorku, zbog loših uslova rada i niskih plata. Demonstracije je rastjerala policija, a žene su dva mjeseca kasnije osnovale sindikat.

Osmomartovski protesti u narednim godinama su postali tradicionalni, a najmasovniji su bili 1908. godine kada je 15.000 žena marširalo ulicama New Yorka tražeći kraće radno vrijeme, bolje plate i pravo glasa.

Prva međunarodna konferencija žena održana je 1910. u Kopenhagenu u organizaciji Socijalističke internacionale, kada je ustanovljen Međunarodni dan žena, na prijedlog Klare Cetkin, koja je bila članica Njemačke socijalističke partije.

Naredne godine Međunarodni dan žena obilježen je u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj.

Demonstracije povodom Međunarodnog dana žena u Rusiji bile su prvi stadijum ruske revolucije. Nakon Oktobarske revolucije, boljševička feministkinja Aleksandra Kolontaj “nagovorila” je Vladimira Iljiča Lenjina da 8. mart postane državni praznik i tokom sovjetskog razdoblja koristio se za obilježavanje “herojstva radnica”.

U brojnim zemljama taj praznik je izgubio svoju ideološku osnovu i postao je prilika muškarcima da iskažu ljubav i poštovanje prema ženama.

Ujedinjeni narodi su 1975. godine, koja je bila proglašena Međunarodnom godinom žene, zvanično počele da obilježavaju ovaj praznik pod nazivom Međunarodni dan žena.

Dvije godine kasnije, Generalna skupština Ujedinjenih naroda je rezolucijom proglasila 8. mart Danom ženskih prava i međunarodnog mira.