Stav Interpola da zahtjev za međunarodnu potjernicu protiv Milorada Dodika i Nenada Stevandića nije pravno održiv, jer se temelji na politički motivisanom progonu, poslužio je kao ključan razlog zbog kojeg se EUFOR odlučio distancirati od ove vrste krizne situacije.
Rješavanje unutrašnjih pravosudno-bezbjednosnih pitanja ostaje isključiva odgovornost domaćih organa, što je dodatno potvrđeno jučerašnjim događajem koji je uključivao pokušaj hapšenja predsjednika entiteta RS. Tada je izvidni tim EUFOR-a obišao prostorije Vlade RS u Istočnom Sarajevu, pri čemu se čini da ni sama komanda misije “Althea” nije bila prethodno informisana o planovima SIPA-e.
Ova situacija bi se, koristeći vojnu terminologiju, mogla okarakterisati kao operacija izviđanja s naglašenim elementima pritiska, čiji je cilj bio procjena spremnosti suprotne strane, a sve to uz očigledno povlačenje pred pripadnicima entitetske Žandarmerije. S obzirom na omjer snaga — nekoliko inspektora SIPA-e nasuprot znatno brojnijim i naoružanim pripadnicima Žandarmerije — akcija se može posmatrati kao pokušaj testiranja terena.
Ujedno, situacija je poslužila kao ispit i za snage EUFOR-a, koje su očito odlučile da zadrže neutralan stav, sve dok Dodik ne pređe granicu tolerisanog djelovanja.
Prema informacijama do kojih je došao Klix.ba, nakon što je Interpol odbacio zahtjev za hapšenje Dodika kao politički motivisan, komandni vrh misije “Althea” u Briselu dobio je upute da djeluje isključivo u slučaju ozbiljnog narušavanja mira i stabilnosti.
Pripadnici međunarodnih vojnih snaga u okviru misije “Althea” djelovat će u skladu s naredbama koje dolaze iz više vojne hijerarhije, čiji vrh se nalazi u NATO štabovima u Monsu i Briselu. U skladu s tim, planirano je dodatno prisustvo EUFOR-ovih snaga u Bosni i Hercegovini krajem aprila i početkom maja.
Neka od pojačanja koja se očekuju u okviru EUFOR-a možda neće biti najugodnija, ali do završetka ovogodišnje vojne vježbe “Brzi odgovor”, prisustvo međunarodnih snaga u BiH biće dodatno ojačano.
Zašto je EUFOR odlučio da se povuče?
Jedan od ključnih momenata u sigurnosnoj dinamici koju je pokrenuo Milorad Dodik kroz donošenje zakona s elementima secesije, jeste politička nestabilnost izazvana raspadom koalicije na državnom nivou. Iako su tenzije među koalicionim partnerima bile prisutne još od početka godine, izjave koje su uključivale retoriku poput “brisanja gumicom” i “odstranjivanja bagerima” nisu prošle nezapaženo ni u Briselu ni u vrhu NATO struktura.
Dio političkih analitičara ranije je upozoravao da bi trijumfalistički ton pojedinih izjava iz Trojke, uoči potencijalne presude Dodiku, mogao proizvesti kontraefekat. Ipak, ideja o eliminaciji SNSD-a iz vlasti postala je dominantna naracija, što je, čini se, bilo dovoljno da u Briselu čitav proces dožive kao političko potiskivanje, a ne kao pravno utemeljeno procesuiranje.
S obzirom na unutrašnje podjele unutar Evropske unije, teško je očekivati da će njene oružane snage biti upotrijebljene u situacijama koje se procjenjuju kao politički obojene, naročito u okolnostima gdje lokalne institucije pokazuju ograničene kapacitete za sprovođenje zakona.
Politika koju su pojedine probosanske partije vodile često se zasnivala više na očekivanjima nego na realnim opcijama. Može se reći da su davana obećanja nalikovala ponovljenim iluzijama – kao da se neko djetetu iznova obećava igračka, iako je jasno da je niko neće donijeti.
