Žene Srebrenice su i ovog jedanaestog u mjesecu održale mirne proteste. Još tragaju za oko 1000 žrtava iz Srednjeg Podrinja. Fadila Efendić je ukopala samo dvije kosti sina Fejze. Njena najveća żelja je da pronađe i ostale dijelove skeleta, da nađe smiraj u Memorijalnom centru u Potočarima pored mezara svog oca.
U ljeto 1995. godine Hamed Efendić je sa sinom Fejzom pokušao naći spas u bazi UN-a u Potočarima. Nisu uspjeli. Odvedeni su i ubijeni. Hamedova supruga Fadila je preživjela. Njen sin Fejzo je imao 20 godina kada je ubijen, a suprug Hamed 46. “Kako sam ušla u halu preživljavala sam strah dok ih odvode, ubijaju. Čuje se pucnjava. Ne znam više ni šta puca. U toku noći čuješ samo krik, krik-tajac, krik, krik-tajac. Nije nijedno muško ostalo tu. Oni su sve muške odveli do Bratunca. Doveli Hameda I u Bratuncu ga ubili. Kud su Fejzu vodili ne znam”, rekla je predsjednica Udruženja “Srebreničke majke” Fadila Efendić. Srebrenica je pala 11. jula 1995. godine.Hiljade bošnjaka pobjeglo je iz Srebrenice u Potočare kako bi potražili zaštitu u bazi UN-a. Ubrzo je postalo očigledno da Međunarodna zajednica neće braniti Srebrenicu da je stanovništvo prepušteno krvnicima. “Za Hameda znam da je ubijen u Bratuncu. Odveden je sa ostalim zarobljenicima iz Potočara u jedan magacin gdje je bilo dosta zarobljenika.Njegov rođak Hurem je preživio strijeljanje I on zna. Prozivali su Hameda. Kaže da je čuo da su ispalili četiri hica u njega četnici. Šutnuli nogom I rekli: “Gotov je”. Našla sam ga 1998 u sekundarnoj grobnici u Jadru. A ukopan je kada je bila prva dženaza 31. 3. 2003.godine. Fejzu nasla 2008. Čekala do 2013. Ukopala dvije kosti. Nedavno prošle godine sam saznala da je u Pilici ubijen. Nađen je u zvorničkoj Kamenici u sekundarnoj grobnici. Ukopala sam dvije kosti . čekala sam od 2008. Do 2013. da se još nešto nađe. Kako se nije našlo ukopala sam te dvije kosti da se bar zna nišan pored oca. Svaka novootvorena grobnica očekujem da bude neka kost od mog sina. Imaju I druge majke koje nisu našle ništa. Ne znaju gdje su. Proces je bolan I težak za majke. Majke umiru čekajući, ne nađu nijednu kost”, rekla je predsjednica Udruženja “Srebreničke majke”. Majkama Srebrenice je važna istina I pravda. Traganje za nestalima i očuvanje uspomene na ubijenu djecu postalo je smisao njihovog života. Mirni protesti Žena Srebrenice i stalna podsjećanja na zločine rezultirali su hapšenjem jednog dijela zločinaca i donošenjem Zakona o zabrani negiranja genocida. Opština Srebrenica je prije agresije brojala oko 36 000 stanovnika, a sada oko hiljadu. Fadila Efendić se vratila u Srebrenicu 2002.g. Otvorila je prodavnicu preko puta Memorijalnog centra Potočari. Prodaje cvijeće, suvenire, knjige i ručne radove srebreničkih majki. Ne zbog zarade nego , kako kaže,da je blizu Hamdi i Fejzi. Ne želi ostaviti mezarje pusto: “Nemoj plakati radi mene mama. To su mu bile zadnje riječi. A ja stegnem srce da ne zaplačem. Znam ja kako je. Teško je”. Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju podigao je krajem 1995. g. zajedničku optužnicu protiv bivšeg predsjednika RS Radovana Karadžića i zapovjednika srpskih snaga u BiH Ratka Mladića, zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Dokazano je da se sve događalo pod njihovom komandom i da je pokolj bio brižljivo planiran, a autobusi, mjesta egzekucija i grobnice unaprijed pripremljeni. Osuđeni su na doživotni zatvor.
