Kada Hotić, predsjednica Udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa u Potočarima je, na komemoraciji žrtvama srebreničkog genocida, emotivnim govorom dirnula prisutne.

Za nju je ovaj dan poseban – dan kad se jednom godišnje skupe, da obilježe sad već 31. godišnjicu srebreničkog genocida.

“Možda ću ove godine pričati pa više neću uspjeti… Ovdje je bio lijep život, a pretrpjele smo užasne stvari 1992. godine od naših pravoslavnih komšija. Oduzeli su svo privatno naoružanje, ostali smo goloruci”, prisjetila se ona.

Hotić pamti i napadnuta i spaljena sela, gusto naseljen narod i paljenje kuća u Srebrenici.

“Devet noći sam provela u šumi. Bilo je snijega, kiše… Djecu smo zagrtali mokrim lišćem. Ubrzo su nam prekinuli struju, razorili vodovod, a prekinute sam i telefonske komunikacije, odsječeni smo bili od svijeta”, sjeća se Hotić.

Potom se osvrnula i na negiranje susjedne Srbije o učešću u ratu.

“Valjda su avioni ptice pa sami dolete, prospu bombe… Ulice pune djece raskomadane, mnoge majke su pokupile dijelove svoje djece u krilo i negdje pokopale. Ne vjerujem da su svi ovdje evidentirani”, uvjerena je Hotić.

Ona, iako je prošlo 31 godina, i dalje nije zaboravila užase iz tog perioda.

“Na tacni su nas servirali Mladićevim krvolocima, te noći nikad zaboraviti neću, u masi ljudi silovali su djevojčice pred majkama, mislila sam, kada sam čula vriske, da su dobile slom živaca dok nisam čula sve šta se radi”, pamti ova majka stravična iskustva.

Njen govor završen je snažnim ovacijama prisutnih na komemoraciji uz poruku da su, bez imalo dvoumljenja, imali strpljenja saslušati i nju i njenu bolnu priču.

( RTV TK / VIJESTI )