Iako su ostvarile mnoga prava, žene još nisu u potpunosti ravnopravne sa muškarcima

Dan žena obilježava se 8.marta širom svijeta kao podsjećanje na revolucionarni preokret u borbi žena za radnička i politička prava u doba industrijske krize, teških uslova rada i siromaštva na prelazu iz 19 u 20 vijek. Osnivanjem Lige ženskih sindikata 1903. godine u SAD počelo je političko i ekonomsko osnaživanje. Američke socijalistkinje su velikim protestima krajem februara 1908. godine tražile veća prava. Zatim je organizovan generalni štrajk u tekstilnoj industriji. Inspirisane događanjima u SAD aktivirale su se i evropljanke. Na Međunarodnoj konferenciji u Kopenhagenu 1910. godine jednoglasno je prihvaćen prijedlog njemice Clare Zetkin da se Dan žena obilježava kao međunarodni praznik. Od tada do danas položaj žene u mnogim segmentima se poboljšao, ali mnoge još nisu u potpunosti ravnopravne sa muškarcima. Na Međunarodnoj konferenciji u Kopenhagenu 1910. godine između ostalog, zatraženo je ukidanje spolne diskriminacije i univerzalno pravo glasa – za sve odrasle žene i muškarce. Žena današnjice ima pravo da radi, glasa, bude aktivni sudionik društvenog i političkog života, donosi važne odluke, a uz to odgaja djecu, kuha, pere i obavlja ostale kućanske poslove. Iako sada imaju više obaveza nego muškarci, na poslu mogu biti jednako dobre. Rad žene i rad muškarca nije jednako vrednovan i često nailaze na predrasude prilikom zapošljavanja ili raspodjele pozicija. Rukovodeće funkcije kao da su po nepisanom pravilu, rezervisane uglavnom za muškarce. U parlamentima većine zemalja žene su manjina, a još je manje predsjednica vlada i država.Jasmina Gobeljić Dedić:„Ima mnogo toga što bismo još mogli uraditi. U ovoj državi prava radnika za koja su se te žene zalagale su generalno na lošem nivou nebitno da li ste muškarac ili žena, s tim da je u slučaju žena teža situacija. Žene često ne dobiju pravo na podrodiljsko odsustvo, često imaju problema na poslu ukoliko ostanu trudne i često poslodavci ne žele da ih zaposle imajući u vidu da su mlade i da će vjerovatno na taj način graditi svoj život“. Anita Šimić Kasumović:„Naša borba i dalje traje i mi želimo svakodnevno i kontinuirano da se borimo za ravnopravnost u društvu. Definicija ravnopravnosti mijenja se iz decenije u deceniju uporedo sa razvojem društva, ali smatram da je današnje moderno društvo s jedne strane dalo mogućnost ženi da se razvija, a s druge strane to se ne odražava na način kako bi mi htjele“. Na prvim poslijeratnim izborima u BiH žene su bile marginalizirane i na posljednjim mjestima na zatvorenim stranačkim listama sa malim izgledima da budu izabrane. Do pomaka je došlo primjenom proporcionalnog izbornog modela otvorenih listi, kada je političkim strankama postala obaveza da između deset vodećih kandidata uvrste najmanje tri žene ravnomjerno raspoređene. Mnoge žene svojevoljno odustaju od karijere zbog porodičnih obaveza, ali kako kažu, kada bi muškarci preuzeli veći dio kućnih poslova one bi mogle više napredovati.