Piše: Prof.dr. Anita Petrović
Zaštita potrošača jedna je od oblasti koja najdirektnije utiče na svakodnevni život svakog građanina – od kupovine hrane i odjeće, do korištenja bankarskih, telekomunikacijskih i digitalnih usluga. Ipak, u Bosni i Hercegovini, iako Zakon o zaštiti potrošača postoji skoro dvije decenije, njegova stvarna primjena i dalje je na veoma niskom nivou.
U ovom tekstu želim pojasniti zašto je to tako, šta to znači za potrošače u praksi i zbog čega je poznavanje prava prvi i najvažniji korak ka stvarnoj zaštiti.
Zakon imamo od 2006. godine – ali ostao je mrtvo slovo na papiru
Bosna i Hercegovina usvojila je Zakon o zaštiti potrošača 2006. godine, s ciljem usklađivanja domaćeg zakonodavstva s pravnom stečevinom Evropske unije. Međutim, iako zakon formalno postoji, njegovo provođenje je slabo, nedosljedno i često samo deklarativno.
Najveći praktični problem jeste taj što se:
- sudovi i dalje primarno oslanjaju na Zakon o obligacionim odnosima, a ne na Zakon o zaštiti potrošača
- postoji vrlo malo sudskih presuda donesenih na osnovu potrošačkog zakona
- pravnici, trgovci i potrošači često ne poznaju sadržaj zakona, pa izbjegavaju njegovu primjenu.
Drugim riječima: potrošačko pravo u BiH postoji – ali živi samo na papiru, ne i u sudnicama, institucijama i trgovinama.
Zašto se zakon ne primjenjuje? Razlozi su dublji nego što izgleda
Postoji nekoliko ključnih razloga zbog kojih primjena zakona ne funkcioniše kako bi trebala:
1. Zakon je nastao preuzimanjem EU direktiva – bez prilagođavanja našem sistemu
MNOGO odredaba u zakon je uneseno gotovo doslovno, tzv. “copy-paste” metodom. To je dovelo do:
- terminološke neusklađenosti s domaćim pravnim sistemom
- nejasnih članova
- pravnih praznina
- nesigurnosti u primjeni.
Kada pravni tekst nije dovoljno precizan, ni sudovi ni inspekcije nisu skloni koristiti ga.
2. Nedovoljno razvijena pravna tradicija u ovoj oblasti
Dok zemlje EU imaju desetljeća razvijene sudske prakse iz potrošačkog prava, kod nas ta praksa praktično ne postoji. Sudovi prirodno biraju ono što im je poznato i stabilno – Zakon o obligacionim odnosima.
3. Slaba promocija zakona i niska svijest građana
Većina potrošača u BiH ne zna:
- koja su njihova zakonska prava
- u kojim situacijama su zaštićeni
- kome se mogu obratiti kada su prevareni
- da trgovac ne može ugovorom ukinuti prava koja su zakonom propisana.
Neznanje je najgori neprijatelj potrošača – jer tamo gdje potrošači ne reaguju, loše prakse se brzo prošire.
4. Nedostatak institucionalne koordinacije
Zaštita potrošača u praksi podrazumijeva saradnju:
- sudova
- tržišnih inspekcija
- ministarstava
- ombudsmena
- udruženja potrošača.
U BiH ova saradnja često nedostaje, što stvara “rupe” kroz koje prolaze nepoštene poslovne prakse.
EU standardi se mijenjaju – mi kaskamo
Potrošačko pravo u Evropi jedna je od najdinamičnijih oblasti. Direktive se stalno mijenjaju kako bi odgovorile na nove izazove:
- digitalne usluge
- e-trgovina
- online platforme
- personalizirana oglašavanja i algoritmi
- vještačka inteligencija.
Naš osnovni zakon i dalje se oslanja na direktive iz 80-ih i 90-ih godina, koje su u EU odavno napuštene. Tek sada entiteti rade na izradi novih zakona koji bi uveli savremene standarde.
To znači da su potrošači u BiH pravovremeno nezaštićeni od mnogih modernih oblika rizika.
Šta ovo znači za potrošača u praksi?Potrošač u BiH danas se nalazi u situaciji da:
- ima zakonska prava, ali ne zna za njih
- trgovci često ignorišu obaveze, jer očekuju da se potrošači neće žaliti
- sudovi izbjegavaju primjenjivati potrošački zakon
- institucije ne reaguju uvijek pravovremeno
- online kupovina brzo raste, a zakonska zaštita ne prati tempo.
Drugim riječima: potrošač je prepušten sam sebi – osim ako ne poznaje svoja prava.
Zašto je edukacija potrošača ključna?
Zakon može biti savršen – ali ako ga potrošač ne poznaje, on ne postoji u stvarnom životu.
Edukacija potrošača je ključna jer:
- smanjuje broj prevara i loših praksi
- potiče odgovornije ponašanje trgovaca
- ohrabruje potrošače da traže svoja prava
- gradi pritisak za preuređivanje zakonskog okvira
- jača povjerenje u institucije i tržište.
Informisan potrošač je zaštićen potrošač. Neinformisan potrošač je laka meta.
Zaključak: Prava postoje – ali moramo ih koristiti
Umjesto da potrošačko pravo bude živa oblast koja se svakodnevno primjenjuje, u BiH je još uvijek na marginama. No, to se može mijenjati – i mora.
Prvi korak je upravo ovo: razumjeti da prava postoje, da su zakonom zagarantovana i da nam pripadaju bez izuzetka.
RTV TK/ Prof.dr. Anita Petrović
