Osvrt na sezonu koja je završena 2018./19.g., i sezonu koja dolazi kao i put do svega što je ŽKK RMU Banoviću napravilo za 5 godina i od kako je nova uprava na čelu kluba, donosimo u interviju sa Jasnom Sliško (član predsjedništva i uprave ŽKK RMU Banovići) i jedna od dvije osobe koje su najzaslužnije za trenutne rezultate.
Jos jedna sezona je iza nas, za vas sigurno uspješna, koliko i kako ste sve to vidjeli kroz čitavo takmičenje u ovoj kalendarskoj godini?
– Sigurno teška sezona, tu smo 5 godina tačnije predsjednik kluba gospodin Zijad Bećić i ja, sigurno mogu reći do sada najteža sezona sto se tiče igranja, WABA takmičenje, a prvenstveno mislim na domaće prvenstvo.
Zašto ste to rekli, ipak ste dupli osvajač krune?
– Gledajte mi od početka jedne košarkaske sezone imamo roster i uglavnom pravimo duplo bolje rostere u odnosu na sve ekipe, znači na sve. I prije nego prvenstvo krene imamo odluku šta nam je krajnji cilj i šta mora biti rezultat. Ako uložite mnogo, evo već sam rekla duplo ili troduplo više nego drugi klubovi, imate profesionalne igrače koji nisu sa naših prostora, pitam se da li na kraju jedne sezone gdje su nam uglavnom protivnici djeca do 17-18 godina, mi dolazimo do pitanja da li sve bacamo u vodu jer vjerovatno nećemo osvojiti to što smo na početku imali dogovor.
Kruna je kruna, i u zube joj se ne gleda, ali da se mora poštovati plan, rad, red i disciplina jednog velikana mislim da sigurno treba!
Vaš cilj za narednu sezonu 2019./20., da li imate roster i ko će biti okosnica vašeg tima?
– Ostala je ista uprava kluba kao i predsjedništvo, što smatram da je dobro jer covjek koji vodi klub je prije pet godina kada je došao na ovo mjesto imao jedan iskren nijet, a to je osvajanje prvenstva kupa Bosne i Hercegovine, kao i omasovljavanje škole košarke, a ako pročitate sve što sam navela mislim da jačih od nas u Bosni i Hercegovini nema.
Naravno, cilj nam je dupla kruna prvenstva Bosne i Hercegovine, što bolji plasman u WABA Ligi u šta naravno ne sumnjam jer u timu imamo profesionalca po svakom pitanju!
Što se tiče rostera u našem kolektivu sigurno da jos nismo sklopili sve, ali evo 80% je završeno. Pregovaramo sa još par igrača koji će sigurno biti odlični za naš tim.
Okosnica će sigurno biti 2-3 domaća igrača, seniorke, a pored njih naša djeca tačnije naše kadetkinje koje su već dvije godine za redom prvaci Bosne i Hercegovine, a te iste dvije godine su minimizirani u prvenstvu kad su u pitanju seniorke. Tako da smatram da te djevojčice vec sada kapom i šakom odlično mogu parirati svakom klubu u Bosni i Hercegovini kada su u pitanju seniorke.
Atmosfera u klubu nakon svih turbulencija od same zavrsnice pa do reprezentacije BIH?
– Atmosfera je više nego odlična, ako nemate truhlu jabuku, nekoga ko je neiživljen po svim osnovama onda i atmoafera mora biti odlična!
Što se tiče tih nekih turbulencija, to je mislim normalno, samo je pitanje do kada vi kao odgovorni to možete trpiti, ako nekome date prst, on hoće ruku, pa mu i to ponudite.
Što se tiče reprezentacije smatram da je to vrh svakog igrača, igrati za grb svoje zemlje je nešto ogromno!
Upravo ste se vratili sa jednog FIBA-inog kampa “Postojna 2019” ?
Kako vam se čini i koliko vam znači njihov certifikat ?
– Odlično iskustvo prije svega, zatim upoznavanje mojih kolegica iz 47 zemalja svijeta svakako je jedan bonus u mom sportskom životu. Radilo se mnogo, ma i više nego mnogo, sigurno mogu reći šok za moj organizam.
Ponosna sam na to što sam poziv FIBE i priliku dobila upravo ja, pored mene dijete iz našeg kolektiva Renata Šabanović i sudija Tamara Radulović iz Banja Luke.
Certifikat mi mnogo znači gdje svakako ne mislim stati. Želim se što više edukovati i pratiti riječi svog mentora sa Kampa gospodina Janeza Drvarića: “Nikad ne odustaj”!
Želim biti što bolji trener i što bolji pegagog svojoj djeci u kolektivu, a sutra ko zna gdje!
Kada ste spomenuli djecu, imate ih oko 100, kako ste stigli do takvog broja, i koliko smo upoznati jedini ste trener svih selekcija u svom klubu ? Samu djecu njih 60-70 vodite na ekskurzije, kampove, odmarališta, bazene… Kako to uspijevate ?
Da tako je jedini sam trener osam selekcija ovog kolektiva, od sedam godina jedne djevojčice do šesnaest godina koje su i najstarije u selekcijama koje vodim. Broj djevojčica je više nego odličan, ali uvijek može bolje.
Kada sam to preuzela prije pet godina djevojčica je bilo 25-30 što je bilo naravno malo, ako pogledate broj stanovnika našeg grada 20.000 onda ovaj broj od 25-30 i prilici jer s uporedbom jedne Tuzle, velike Tuzle i Sarajeva koji imaju po 120.000 stanovnika odnosno 500.000 stanovnika, a u svom kolektivu nemaju 30-40 curica onda je uredu.
Mi u kolektivu imamo sto djevojčica gdje ne ubrajam seniorke, pričam o omladinskom pogonu i školi košarke.
I svakako naš rezultat, dvije godine prvaci sa pionirkama u sezoni 2017./18. i zadnja sezona 2018./19. sa kadetkinjama je i više nego odlična.
Što se tiče mog odlaska sa djecom na ekskurzije, kampove, odmarališta, bazene, to traje već pet godina i evo upravo smo završili drugi kamp “Bjelašnica 2019” gdje su organizatori ekipa Realway odlično odradila posao i na svoj kamp uspjela dovesti 350 dječaka i djevojčica, gdje im ovom prilikom čestitam, jer su sigurno najbolji klub što se tiče organizacije, naravno pričam o muškoj selekciji jer dječaka imaju ako se ne varam oko 700-800.
Čestitam im još jednom i želim mnogo uspjeha.
Bitno mi je da sam djeci pokazala da mogu i da su najbolje, a ostalo je na njima, a to je da rade, slušaju i postanu među boljim igračima Evrope i to mi je bio cilj. Imamo veliki sreću što u klubu imamo veliki talenat nebi imenovala radi tih turbulencija.
Da li ovo znači da se povlačite, koliko smo informisani imate ponude u mnogo većim zemljma da vodite škole košarke kao i starije selekcije?
– Da ponude postoje, ali naravno da svoj grad ne planiram napustiti, svoj kolektiv i svoju djecu koja sigurno vrijede više nego bilo koja zemlja na svijetu.
Ove godine dobili ste poziv selektora – trenera U-14 selekcije Bosne i Hercegovine?
– Istina, dobila dam taj poziv i jako sam ponosna. Mislim da su to djevojčice čije vrijeme tek dolazi. Samo ih treba usmjeriti ka što boljem radu i uspjeh će biti zagarantovan. Zahvalna sam svima koji su prepoznali moj rad i ovako ga nagradili, hvala im još jednom, a posebno gospođi Raziji Mujanović koja je naš menadžer i koja ovaj posao radi više nego odlično, a ako uspijemo izvući bar dio njezinog znanja mislim da ćemo svijet osvojiti, a ne Evropu.
Za kraj imate li kakvu poruku ili nesto slično što će pomoći ekipama da imaju ovakav rezultat ?
– Sretna sam što naš kolektiv vodi čovjek koji zna kako se jedan posao vodi i sigurno mislim da sutra ili prekosutra bilo ko da dođe taj posao neće znati ni približno ovako raditi.
Također mislim da ljudi koji žive na račun stare slave trebaju svoje mjesto dati mlađima, kako bi krenuli dalje, i kako bi unaprijedili sport u našoj zemlji, a što se tiče savjeta ostalim ekipama, trud, rad, složnost, i disciplina se uvijek isplati.
(AUTOR i FOTO: Kukić Ermin)