Putnik mira Josip Jelinić jutros je stigao na Šćit, čime je okončao svoje putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu.
Simboličnim dolaskom na Šćit, Josip Jelinić, poznat kao “hodočasnik mira”, priveo je kraju svoje 45 dana dugo pješačenje kroz Bosnu i Hercegovinu. Na tom svetom mjestu izrekao je riječi pomirenja i oprosta, upućene u duhu zajedništva i duhovne obnove.
„Mi, Hrvati, u ime Gospodina Isusa Krista i snage Duha Svetoga, izražavamo oprost svim Srbima i Bošnjacima zbog svega što su učinili protiv našeg naroda. U isto vrijeme, tražimo oprost od njih za trenutke kad smo mi učinili nepravdu njihovim zajednicama. Kao kršćani, praštamo muslimanima za rane koje su nam nanesene, ali i molimo za oprost kada smo mi povrijedili njih. Sve ovo predajemo Gospodinu, u Njegovo sveto ime. Amen“, izgovorio je Jelinić ispred križa, simbolično završavajući svoje hodočašće.
Josip je, s križem koji nosi simbol oprosta, proputovao Bosnu i Hercegovinu pješice, ostavljajući snažan dojam gdje god bi prošao. Njegovo putovanje ujedinilo je ljude različitih vjera i nacija više nego što su to uspjele učiniti političke figure. U svakom mjestu dočekivan je s osmijehom, molitvom i toplinom – prizor koji oslikava ono najljepše lice BiH, navodi Bljesak.info.
„Bog me vodio i davao mi snagu. Sreo sam nevjerovatne ljude – Hrvate, Srbe i Bošnjake – sve s velikim srcem. Ljudi ove zemlje su doista dobri, i to stalno želim ponavljati da ne zaboravimo“, rekao je Jelinić okupljenim novinarima, izražavajući i zahvalnost medijima koji su prenijeli njegovu priču.
Kako sam kaže, “požar ljubavi” koji se širio tokom njegovog hodočašća uspio je razbiti barijere i donijeti tračak nade širom zemlje. Njegov prijatelj Ivan Nižić iz Ljubuškog, koji mu se priključio na putu od Uzdola, poručuje da se nakon ovog poduhvata rađa nova nada, snažnija i opipljivija.
„Ovo nije samo nada, ovo je novi početak – temelj budućih odnosa između naroda i vjera u BiH. Smatram da smo zakoračili u novo vrijeme, vrijeme pomirenja i zajedničke budućnosti“, izjavio je Ivan.
Robert Tomić iz Posušja, dugogodišnji majstor izrade križeva, bio je zaslužan za stvaranje križa koji je Josip nosio. Pronaći pravo drvo bilo je izazovno, ali kad ga je ugledao – izgledalo je, kako kaže, kao da je obojeno krvlju – znao je da je to ono pravo.
„Josip je ostvario nešto veliko. Bogu hvala što sam imao priliku dati doprinos toj misiji. Njegove riječi i djela ostavit će dubok trag“, rekao je Robert, naglašavajući koliko je oprost važan.
Na Šćitu ga je dočekalo mnoštvo ljudi – molili su zajedno, tražili duhovni mir i podržali njegovu poruku. Među njima je bila i Ruža Grubeša, mještanka Šćita, koja je dio puta prehodala s Josipom do Prozora.
„Zahvalna sam Bogu što ga je poslao da uradi ovo. Nadam se da će ovo biti korak ka trajnom miru, da ratovi više nikada ne dođu“, rekla je Ruža.
Fra Andrija Jozić, gvardijan samostana u Rami, objasnio je zašto se završna molitva nije održala unutar crkve, već ispred križa – simbola stradanja, ali i vjere u bolje sutra.
„Rama je kroz historiju mnogo pretrpjela, ali uvijek se podizala. Josip je prešao 1.300 kilometara, i doživjeti ovakav doček, s ovoliko ljudi, to je nešto posebno. Izmolili smo bezbroj molitvi, vjerujemo da će nas Bog čuti i da će mir napokon doći“, rekao je fra Andrija.
Nazvao je Josipa „prorokom današnjice“, koji se usudio krenuti u nepoznato ne znajući šta ga čeka.
„Ustao je i pošao. Ispunio je svoju zadaću. Kad čovjek legne s mirom u duši i kaže: ‘Bože, još jedan dan za Tvoju slavu’, to je najveći blagoslov“, dodao je.
Tokom puta, Josip je prošao kroz brojne izazove – od vremenskih nepogoda, do susreta sa šumama, divljim životinjama i ljudima svih profila – među kojima i bolesna djeca, vjernici, kao i predstavnici religijskih zajednica.
Najavio je da će nakon Uskrsa podijeliti snažno svjedočanstvo o ovom iskustvu. „Pozovite me tada, i rado ću govoriti“, poručio je.
Za kraj je svima uputio čestitku povodom Uskrsa i zahvalio svima koji su prihvatili križ oprosta kao svoje duhovno djelo.
„Ovo nije samo moj križ – ovo je križ Bosne i Hercegovine. Nosit ću ga svuda, ali ne da bih ga koristio za bilo kakve druge svrhe – već da bude znak svjedočanstva i nade. Bog ga je stvorio preko Roberta, ali ga je narod srcem prihvatio. Misija je ispunjena“, zaključio je Josip.
