Strani uticaj na izbore u Bosni i Hercegovini je realan i vidljiv, ali ga ne treba automatski poistovjećivati sa direktnim miješanjem u izborni proces, iako se to često radi i čuje u javnosti, ocijenio je u razgovoru za Fenu prof. dr Armin Kržalić, sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu
– Kad smo rekli ds je uticaj realan i vidljiv onda da kažemo javnosti i kakav je njegov karakter. Danas je njegov savremeni karakter mnogo sofisticiraniji od unazad dva izborna ciklusa. On se ostvaruje kroz političku i diplomatsku podršku, medijsko djelovanje, informacioni prostor, društvene mreže, finansijske i ekonomske veze, kao i kroz podršku određenim političkim akterima i narativima – kaže dr. Kržalić.
Bosna i Hercegovina je zbog svoje složene političke, institucionalne i društvene strukture posebno pogodna za takve oblike uticaja, a posebno zbog nedostatka lidera koji bi štitili prostor od ovakvog uticaja bez obzira da li taj uticaj dolazi sa Istoka ili Zapada.
– Mi smo zemlja koja je već dugo godina zagađena ovakvim pristupom, a to odgovara političkoj vlasti jer i oni ušićare od toga neki mandat ili interes – kaže dr. Kržalić.
Po njegovim riječima, vanjski akteri nastoje prvenstveno uticati na političko opredjeljenje građana, jačati određene identitetske i geopolitičke narative i oblikovati percepciju o tome kome građani mogu vjerovati.
– Posebno ističem značaj informacionog prostora, gdje se dezinformacije, manipulativni sadržaji i polarizirajuće poruke mogu koristiti za slabljenje povjerenja u institucije i izborni proces – rekao je on.
Navodi da treba imati na umu da nosioci ovakvog uticaja nisu samo velike sile. Među njima su i susjedne države, regionalni i međunarodni akteri, političke organizacije, medijske platforme, interesne grupe, pa čak i domaći politički akteri koji za ostvarivanje vlastitih ciljeva koriste vanjsku podršku.
– Zato pitanje stranog uticaja ne treba posmatrati isključivo kao pitanje ‘ko se miješa u naše izbore’, nego i kao pitanje koliko su naše institucije, mediji i građani otporni na različite oblike političke i informacione manipulacije. Odnosno pitanje htijenja, volje i znanja da se želi spriječiti miješanje u naše izbore. Bojim se da je ova treća karika, znanje, najviše nedostatna – zaključio je dr. Kržalić.
