Danas, 9. januara 2025. godine, s tugom se prisjećamo desetogodišnjice od odlaska Muhameda Mujkanovića, nezaboravnog glasa bosanske sevdalinke. Njegova strast prema muzici i predanost očuvanju sevdaha ostavili su neizbrisiv trag na kulturni pejzaž Bosne i Hercegovine. Pjesma Muhameda Mujkanovića  i dalje inspiriše i povezuje srca.

“Pjesma mi je bila lijek za svu bol koju sam nosio u srcu. A sevdalinka? Volio sam je jer sam u sevdahu živio.”  – Muhamed Mujkanović

Tim riječima Muhamed Mujkanović opisao je ne samo svoj umjetnički put već i svoju životnu filozofiju. Ovaj veliki interpretator i čuvar sevdalinke ispisao je najsvjetlije stranice tuzlanskog muzičkog naslijeđa. Tuzla je bila njegova prva i posljednja stanica, grad kojem se uvijek vraćao. Nažalost, prije samo dva mjeseca, u novembru prošle godine, preminula je i njegova supruga Biljana, njegov vječiti saputnik i oslonac kroz sve životne nedaće. Njegova životna priča počinje u porodici u kojoj je muzika bila važan dio svakodnevnog života. Kao dijete, već je pokazivao izuzetan pjevački talent, a njegove prve nastupe Tuzlaci pamte još iz 1956. godine, kada je pjevao na priredbama i zabavama u osnovnoj školi. Ljubav prema muzici pratila ga je i tokom srednjoškolskih dana, kada je često nastupao s lokalnim kulturno-umjetničkim društvima.

Čuvar sevdalinke: Snimio više od 300 arhivskih pjesama i komponovao 40 muzičkih djela.

Muhamed Mujkanović rođen je 10. januara 1941. godine u Tuzli, gdje je proveo najveći dio svog života. Muzikom se počeo baviti šezdesetih godina, a ubrzo je postao jedno od najprepoznatljivijih imena na jugoslovenskoj muzičkoj sceni. Tokom svoje bogate karijere, snimio je više od 300 arhivskih snimaka narodnih pjesama i bio autor 40 kompozicija. Njegova interpretacija pjesme “Emina” na Ilidžanskom festivalu 1983. godine zapečatila je njegov status umjetnika koji sevdalinku nosi u duši.

Na prvom takmičenju pjevača amatera Tuzle, 1962. godine osvojio je drugu nagradu i tako svratio pozornost ljubitelja narodne muzike.
Godine 1963., potpisao je prvi profesionalni ugovor. Iste godine kao hemijski tehničar zaposlio se u tuzlanskoj Solani, gdje se aktivno uključio u rad radničkog kulturno-umjetničkog društva.
Na takmičenjima amatera pjevača narodnih pjesama «Tražimo nepoznati najbolji glas Bosne i Hercegovine» 1968. godine i «Tražimo nove zvijezde jugoslovenske zabavne i narodne muzike» 1969. godine ubjedljivo je osvojio prvo mjesto.
Nagrade na ovim takmičenjima omogućile su mu nastupe na radio i televizijskim stanicama, snimanje prve ploče i nastupe na muzičkim festivalima.
Na prestižnom festivalu narodnih pjesama «Ilidža \'69» u Sarajevu nastupio je po prvi puta i osvojio treće mjesto.
Od tada je nastupao na ovom kao i drugim festivalima narodne muzike na kojima je pjevao pjesme istaknutih kompozitora i gotovo redovno dobivao priznanja i osvajao nagrade.

Trijumf na Ilidži: Pjesma “Emina” zauvijek obilježila njegovu karijeru.

Uslijedili su pozivi i gostovanja na mnogim domaćim i inostranim turnejama, koncertima i nastupi na radio i televizijskim emisijama, kao i snimanja arhivskih snimaka, gramofonskih ploča i video kaseta.
Koristeći bogato pjevačko iskustvo, izraženu muzikalnost i širok muzički opus, Muhamed Mujkanović je i sam počeo da komponuje, da bi već prvim kompozitorskim ostvarenjem pjesmom «Emina u majke jedina» pobijedio na «Ilidži \'83».
Od 1964.godine je član Saveza muzičara i estradnih umjetnika Bosne i Hercegovine, a 1984. godine je dobio prestižnu nagradu „Estradnih radnika Bosne i Hercegovine“.
Vrijeme je prolazilo a Muhamed je uporedo radio u Solani i nastupao na estradi. Oženio se i formirao porodicu. Nazalost, izgubio je dva sina.

Muhamed Mujkanović je u okviru karijere koja je bila duga pet decenija  dobio gotovo sva priznanja i osvojio sve nagrade na polju muzičke estrade.
Evidentirano je da je snimio oko 300 arhivskih snimaka narodne muzike na radio i televizijskim stanicama, 30 singl i 10 long plej ploča, 20 video i 30 audio kaseta, dvije pjesme za filmove, 40 vlastitih kompozicija i 3 CD-a osvojio 30 nagrada na festivalima narodne muzike, od kojih su neke: pobjedio na „Ilidži 1988“, sa pjesmom „Prelijepa Bosna“ i osvojio zlatni cvijet kao i sa „Eminom“, Zlatnu liru za pjesmu „Bili smo skupa jednu noć“ osvojio je na „Vogošći 1990“, Srebrni sabor za pjesmu „Moj Sevdahu“ 1987. Poznaje oko 2000 narodnih pjesama.
Za čitavo proteklo vrijeme ostao je vjeran izvornoj narodnoj muzici – sevdalinki i dobroj novokomponovanoj pjesmi. Za doprinos održanju tradicije bosanske sevdalinke 2000. godine dobio je «Đulistan» značajno bosansko-hercegovačko priznanje.
Poznat po veoma velikom broju humanitarnih koncerata na koje se rado odazivao bez ikakve naknade.
Povodom jubileja Muhameda Mujkanovića posvećenog 40-oj godišnjici rada na muzičkoj estradi, održan je koncert u BKC-u Tuzla „40 godina pjesmom sa Vama“. I tom prilikom izdata su 2 CD-a (sevdalinke i retrospektiva hitova tokom 40 godina rada).

Lična tragedija: Gubitak sinova kao bolna sjena njegove slave.

Ali život Muhameda Mujkanovića nije bio lišen tuge. Gubitak sinova Damira i Igora ostavio je duboke rane. Damir, profesor u Tuzli, stradao je u saobraćajnoj nesreći, dok je Igor, rukometaš, preminuo iznenada na treningu. Uprkos toj boli, Muhamed je pronalazio snagu u pjesmi.

Vječna inspiracija: Njegovo djelo nastavlja da živi kroz generacije.

Muhamed Mujkanović preminuo je 9. januara 2015. godine, ali njegova pjesma i dalje živi. Danas, deset godina kasnije, sjećamo se ovog velikana sevdalinke, čuvara tradicije i duše Tuzle.

“I kada pjesma utihne, njene note ostaju u srcima onih koji je vole. Tako je i sa sevdalinkom Muhameda Mujkanovića, koja će vječno živjeti u našem kolektivnom sjećanju.”