Vandalski čin grupe maloljetnika na Slanoj Banji u Tuzli, kao i uništavanje automobila u naselju Bulevar, zgrozili su javnost. Osude dolaze sa svih strana. Međutim, postavlja se pitanje šta dovodi do ovakvog nasilničkog ponašanja – ko je zakazao i kako institucije postupaju u ovakvim slučajevima? Kako sistem funkcioniše kada su počinioci krivičnih djela maloljetnici, istražila je Ivana Ferković Pašić.
Slana Banja danas je ponovo mjesto za omiljenu šetnju brojnih Tuzlaka. Klupe su zamijenjene, kante za otpatke na svom mjestu. Kao da se ovog vikenda ništa nije dogodilo – osim što jeste. Grupa maloljetnika uništila je nekoliko klupa, a jedna je završila u obližnjem grmu. Nisu izostale ni osude brojnih građana.
Kada se dogode ovakvi incidenti, postavlja se pitanje – Ko je podbacio? Najčešće se govori o neposrednom okruženju maloljetnika, posebno o izostanku roditeljske kontrole i postavljanju granica, ističe profesorica i psihoterapeutkinja Tamara Efendić. „Najlakše je okriviti roditelje, ali mi trebamo, obzirom na ozbiljnost situacije i problema, uzeti u obzir i to iz kakvog konteksta roditelji dolaze i koliki su njihovi stvarni kapaciteti. To je jedan širi društveni problem.“
Krivični postupak protiv maloljetnika provodi se na osnovu Zakona o zaštiti i postupanju s djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku u Federaciji BiH. Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu tužitelju dostavlja policija. Tužilac obavještava nadležni Centar za socijalni rad, a zatim donosi naredbu o provođenju pripremnog postupka.
„U toku pripremnog postupka, tužilac prikuplja dokaze i ispituje maloljetnika. Prilikom njegovog ispitivanja mora biti prisutan branilac, što znači da maloljetnik tokom cijelog postupka ima branioca i svog roditelja. Tužilac sudu može predložiti izricanje vanzavodskih ili zavodskih odgojnih mjera, a maloljetnicima iznad 16 godina i kaznu maloljetničkog zatvora. Pored toga, postoji mogućnost primjene odgojnih preporuka, a policija može izreći policijsko upozorenje – u tom slučaju se krivični postupak neće voditi“, ističe Lejla Gazibegović Begović, tužiteljica Tužilaštva TK.
Odnos prema maloljetnicima upućenim u Centar je individualan. Ovisi o težini krivičnog djela i okruženju iz kojeg dijete dolazi.
Za krivično djelo nasilničkog ponašanja, odnosno uništavanja javne imovine, najčešće se izriče vanzavodska odgojna mjera, upućivanje u Odgojni centar TK. Maloljetnici u Centru mogu boraviti najduže tri mjeseca, što otvara pitanje – Je li to dovoljno? „Za svakog maloljetnika koji počini krivično djelo, na osnovu socijalne anamneze i podataka iz okruženja, tužilac zajedno s nadležnim organima socijalne zaštite donosi odluku o adekvatnosti mjere. U nekim slučajevima to jeste dovoljno, ali u nekima nije – tada se primjenjuju strožije mjere, istakla je Gazibegović Begović.
Kada dijete pokaže ponašanje koje nije u skladu sa socijalnim normama, treba se zapitati, kaže struka, gdje ima priliku da razgovara i ispolji svoja osjećanja. Profesorica Efendić ističe da su i roditelji danas izloženi pritiscima. „Najlakše je osuditi. Hajde da pokušamo razumjeti zašto se to dešava. Da učimo djecu kako da ispolje osjećanja, da uđemo dublje i vidimo šta uzrokuje ta osjećanja. Uz pravovremenu i adekvatnu reakciju društva, važno je da postavimo jasne granice – šta je prihvatljivo, a šta nije; šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno. I ako se te granice pređu, moramo naučiti preuzeti odgovornost za svoje ponašanje.“, poručuje prof. Efendić. Osim počinilaca, odgovornost snose i roditelji, škole, institucije… Ne samo da reaguju kada šteta nastane, već da stvaraju uvjete u kojima djeca znaju granicu između nestašluka i krivičnog djela. Jer bez jasnih granica, bez podrške i autoriteta, ne gubimo samo javnu imovinu – gubimo zdrave generacije.
