Prošlo je osam godina od najvećih poslijeratnih radničkih/građanskih protesta u BiH. Krenuli su iz Tuzle 5. februara 2014. godine ali su se veoma brzo proširili na druge gradove. Protesti su počeli kao opravdan bunt obespravljenih radnika nakon privatizacije njihovih fabrika.
„Međutim kako se to uvijek dešava u BiH kasnije su zloupotrijebljeni od strane pojedinih političara, nisu dali nikakav rezultat. Naprotiv, počelo je paljenje“ –kaže analitičar Vehid Šehić.
Danas na mjestu gdje je sve počelo okupili su se predstavnici Sindikata solidarnosti. Šta je krenulo po zlu? Sakib Kopić, predsjednik Sindikata Solidarnosti tvrdi da je svako vukao na svoju stranu te da su , protesti izgubljeni onog momenta kada su uvedeni plenumi.
Mladi aktivista ovog Sindikata i jedan od učesnika protesta 2014.godine Elvis Kušljugić ističe da organizatori mogu biti ponosni na činjenicu što su uspjeli spriječiti pljačke koje su počele te što nije pala mrtva glava.
Palo je tek nekoliko kantonalnih vlada od čega, pokazalo je vrijeme, radnici nisu imali mnogo koristi. I u svojoj analizi Vehid Šehić ističe da se zaista ništa nije desilo jedini rezultat po njegovom mišljenju je iseljavanje građana iz BiH koje je krenulo nakon propasti protesta.
A mogla se iz svega izvući obostrana korist smatra Enes Tanović, sindikalista nekadašnjeg POLIHEM-a . “Da smo tada napravili Zakon o uvezivanju radnog staža, radnici bi otišli u penzije a oni mlađi bi ostali da rade, danas nemamo ništa“ – kaže Tanović.
Prisjetio se danas februarskih protesta i Mujo Gavranović, predsjednik Sindikata radnika Konjuh Živinice. Moram reći da su protesti bili uzaludni, protestvovao je realni sektor dok su budžetski korisnici šutili i sve nijemo posmatrali – sjeća se Gavranović.
Danas je jedini podsjetnik februarskih protesta u Tuzli uništena zgrada Sodaso koja već osam godina podsjeća na zloupotrebu radnika kojima sigurno krajnji cilj nije bio uništiti državnu imovinu. Uprkos tome predstavnici Sindikata solidarnosti šalju poruku građanima da je izgubljena samo jedna bitka, druga se može povesti bez paljenja i uništavanja, na jedan miran način, kažu.
I dok se razmišlja o tim drugim načinima vođenja bitke podsjećamo na epilog ove prve: 130 povrijeđenih osoba i nekoliko zapaljenih i uništenih zgrada. Samo za rekonstrukciju zgrade Sodaso izdvojit ćemo nekoliko miliona dok se za smještaj institucija vlasti Tuzlanskog kantona svake godine da nekoliko stotina hiljada KM.
