Osobe sa posebnim potrebama gube pravo na naknadu za prevoz nakon navršenih 27 godina

0
108

Osobe s posebnim potrebama imaju pravo na dječiji dodatak i prevoz do 27 godine, a nakon toga gube to pravo. Iz Udruženja roditelja onesposobljene djece i onesposobljenih lica „URODIOL“ TK, kažu da zbog toga mnogi prestaju dolaziti u dnevni centar na druženje i rehabilitaciju. Ukazali su na to da ove osobe ne postaju sposobnije s godinama i da im je ustvari kasnije potrebnija veća pomoć.U Tuzli postoje Dnevni centri za druženje i rehabilitaciju osoba sa posebnim potrebama, odnosno djece sa teškoćama u razvoju, ali tu dolazi manji dio oboljelih, uglavnom jer nemaju vlastite automobile, a javni prevoz bolesnima predstavlja komplikaciju.Osim toga, pojedini članovi Udruženja roditelja onesposobljene djece i onesposobljenih lica URODIOL TK prestaju dolaziti nakon navršenih 27 godina jer tada gube pravo na naknadu za prevoz. Nermina Čorhodžić, predsjednica Udruženja roditelja onesposobljene djece i onesposobljenih lica URODIOL TK:„Imamo 150 članova. Svi bi nam dolazili u posjetu da imaju svoj prevoz, ali nema mogućnosti“. U Komisiji za obrazovanje, kulturu, sport i mlade Skupštine TK smatraju da pravo na dodatak i prevoz treba biti trajno. Midhat Čaušević, predsjednik Komisije za obrazovanje, kulturu, sport i mlade Skupštine TK : „Smatram da treba i iznad 27 godine ova kategorija ljudi imati posebnu pažnju. Ako je do zakonskih rješenja da učinimo dodatni napor i izmijenimo zakon kako bi ovu kategoriju barem djelomično ispoštovali odnosno olakšali njihovo ionako teško stanje, jer zaista ne postoji značajna razlika u životu ovih ljudi u 26., 27. i 28. godini“. Zakon o socijalnoj zaštiti porodica sa djecom i civilnih žrtava rata FBiH ne predviđa subvenciju troškova prevoza djece s posebnim potrebama. S obzirom na to da kantonalni zakoni ne mogu proizvoditi druga prava osim onih propisanih federalnim zakonima, Vlada TK je prije sedam godina pronašla mogućnost da kroz program raspodjele sredstava iz Budžeta djeci, učenicima i studentima za vrijeme redovnog školovanja omogući subvencije za prevoz. Pravo na to imaju porodice stalne novčane pomoći, djeca bez roditeljskog staranja koji su u hraniteljskim porodicama, te korisnici uvećanog dječijeg dodatka i njihovi pratioci. Ukupno je 209 korisnika uvećanog dječijeg dodatka u TK. Za njihov prevoz iz Budžeta TK godišnje se izdvaja oko 750 000 KM, odnosno u prosjeku oko tri i po hiljade maraka godišnje po jednom korisniku. Međutim, stalno dolaze novi korisnici, a Bužet TK je ograničen. Zoran Jovanović ministar za rad, socijalnu politiku i povratak TK: „Jedan broj izađe iz prava, a dođu drugi.Evo recimo 2017. godine rođeni 1991. godine izašli su iz prava. Njih je šest, ali nam je došlo 10 novih korisnika koji će povećati ovu potrošnju iz Budžeta. Ako ostavimo i ovih šest onda za nekoliko godina neće biti dovoljno novca. Međutim, oni nisu nezaštićeni ni nakon 27.godine. Kao odrasle osobe, nakon 27. godine imaju pravo da traže naknadu za tuđu njegu i pomoć, za nabavku ogrjeva, lijekova, stalnu ili jednokratnu novčanu pomoć“. Iako ima različitih naknada na osnovu invaliditeta, sve je to nedovoljno s obzirom na to da je obično zaposlen samo jedan roditelj ili nijedan, a troškovi za djecu sa posebnim potrebama su mnogo veći od naknade koju dobiju. Nermina Čorhodžić, predsjednica Udruženja roditelja onesposobljene djece i onesposobljenih lica „URODIOL“ TK: „Većina nas roditelja zbog naše djece ne radi. Mi smo i sa fakultetima i sa srednjim školama. Primorani smo da čak i tridesetogodišnjake vodimo preko ceste za ruku , kao malu djecu. Oni ne znaju čitati ni pisati. Ne mogu u prodavnicu otići niti bilo gdje drugo. Vezani smo za dijete 24 sata“.Osim svega navedenog, problem predstavlja i zbrinjavanje djece sa posebnim potrebama nakon smrti roditelja.