Pisanje i čitanje poezije je svečan čin kao japansko pijenje čaja

UNESCO je 1999. godine proglasio 21. mart Svjetskim danom poezije (World Poetry Day) s ciljem promoviranja čitanja, pisanja, objavljivanja i poučavanja poezije širom svijeta. Na proglašenju je rečeno kako treba odavati priznanje i poticaj nacionalnim, regionalnim i internacionalnim poetskim pokretima.

Poezija se smatra najstarijom vrstom književnosti. Rani primjeri su npr. sumerski “Ep o Gilgamešu” (3000. p.n.e.), dijelovi Biblije i Homerovi epovi.

O poeziji su za Fenu govorile pjesnikinje Senka Marić (Mostar), Ferida Duraković (Sarajevo) i Elena Prendžova (Skoplje).

Senka Marić kaže da je poezija, a vjerovatno i književnost uopšte, uvijek vezana za emociju, i u odnosu na druge književne forme najvjernije je i iznosi.

– U poeziji uvijek ima neke zaljubljenosti, nekog ushićenja, gotovo uznesenja, izlaženja iz prizemnog i prizivanja nekih drugih sfera koje nam u svakodnevnom životu svojim najboljim dijelom izmiču. Poezija je izraz duha, za mene njegova najčišća forma i u kontekstu rasprava u poziciji poezije u modernom društvu ja vjerujem da će ona, bez obzira na promjene u samom svijetu ili načinu na koji ga mi osjećamo uvijek imati svoje mjesto i neupitan značaj – rekla je povodom Svjetskog dana poezije pjesnikinja Senka Marić.

Za Feridu Duraković 21. mart je poseban datum jer nije samo Dan poezije nego i rođendan njene kćeri.

– A nije bez značenja i veze da se danas obilježava i dan osoba sa Downovim sindromom. Poezija se, kao i Stvaralac, krije na neočekivanim mjestima – smatra ona.

Elena Prendžova ističe da je poezija stil života i lijek za mentalno zdravlje. Poezija je, kako je navela, jedna od rijetkih umjetnosti koja ostaje imuna na komercijalizaciju i konzumerizam, zato što je još nije uhvatila bolest cijena te uspijeva da zadrži vrijednosti.

– Istina, pojave se komercijalni trendovi kao npr. facebook poezija ali književna kritika nekako daje otpor da taj stil prihvati kao umjetnost. U svakom slučaju, pisanje i čitanje poezije je svečan čin kao japansko pijenje čaja – mišljenja je Prendžova.

A o poeziji su rekli: “Pjesnik je oduvijek bio onaj koji u drugima liječi bolest od koje sam umire” (Branko Miljković), “Poezija je bliža istini nego historija” (Platon), “Poezija je ono što se sanja, ono što se zamišlja, ono što se želi, i ono što se često dogodi. Poezija, to je stvarnije i korisnije ime života” (Žak Prever) ili kako ukratko kaže Leonard Koen “Kad nas ljubav dodirne svi postajemo pjesnici”.