Historijska istina ne pripada nijednom narodu, nijednoj politici niti jednom vremenu. Ona pripada činjenicama. Duže od tri decenije nakon genocida u Srebrenic i, svjedočenja preživjelih, dokumenti, međunarodne sudske presude i višedecenijska naučna istraživanja čine jedinstven i međusobno potvrđen korpus dokaza na kojem danas počiva historijska istina o genocidu u Srebrenici. Upravo zato pitanje više nije da li postoje činjenice, nego koliko smo kao društvo spremni da ih razumijemo, prihvatimo i prenesemo generacijama koje dolaze. Vođena upravo tom mišlju, urednica obrazovno-dokumentarnog programa RTV Tuzlanskog kantona Erda Redžepagić realizirala je dokumentarni film „Poslije tišine“, posvećen kulturi sjećanja, historijskoj istini i životu nakon genocida u Srebrenici. Film nije zamišljen kao hronologija događaja iz jula 1995. godine niti kao još jedno podsjećanje na najveći zločin počinjen u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Njegova namjera je otvoriti pitanje na čemu danas počiva historijska istina o genocidu i zbog čega je njeno očuvanje odgovornost cijelog društva.
Kroz razgovore sa prof. dr. Husnijom Kamberovićem, prof. dr. Milivojem Bešlinom, prof. dr. Adibom Đozićem, ratnom novinarkom Almasom Hadžić, fotoreporterom Ahmedom Bajrićem Blickom i Fadilom Efendić, predsjednicom Udruženja „Majke Srebrenice“ i povratnicom u Potočare, film povezuje naučno utemeljene činjenice, međunarodno pravo i lična svjedočenja ljudi koji duže od tri decenije žive s posljedicama genocida.
Posebno mjesto u filmu zauzimaju politički i vojni dokumenti koji su prethodili genocidu, među kojima su Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini iz 1992. godine i Direktiva broj 7 iz marta 1995. godine, kao i pravosnažne presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde u Hagu. Upravo kroz te izvore sagovornici objašnjavaju da se genocid ne može razumjeti samo kroz njegov završni čin, nego kroz političke, vojne i društvene procese koji su mu prethodili.
Istovremeno, film pokazuje da nijedan dokument, presuda ili naučna analiza ne mogu u potpunosti obuhvatiti ljudsku dimenziju tragedije. U svjedočenju Fadile Efendić historijska činjenica dobija svoje najdublje značenje – kroz život majke koja je izgubila muža i sina, ali nije izgubila vjeru u istinu, pravdu i odgovornost budućih generacija da pamte.
Možda najveća vrijednost sjećanja nije u tome da čuva prošlost, nego da oblikuje budućnost. Upravo zato Srebrenica ostaje trajna opomena da su istina, odgovornost i ljudsko dostojanstvo nerazdvojni. Svaka generacija nasljeđuje svoju odgovornost prema historiji, ali i obavezu da činjenice potvrđene naukom i međunarodnim pravom pretvori u znanje koje će buduće generacije učiniti otpornima na mržnju, negiranje i zaborav.
Dokumentarni film „Poslije tišine“ gledajte u programu RTV Tuzlanskog kantona 11. jula u 20.00 sati.
