Profesor Nurija Delić je već etabliran u našoj bosanskoj književnosti sa djelima „Dvori od biljura“ i „Čarobno ogledalo“, te onima, koji to već nisu pročitali, toplo preporučujemo da to urade.
A zbirka kratkih priča „Pjesma nad pjesmama“koja je upravo izašla iz štamparije uistinu je vrijedna čitanja.
Rezenzija
Nazvati zbirku kratkih priča „Pjesmom nad pjesmama“je svojevrstan izazivački čin. Međutim, koliko izazivački taj čin je isto toliko i hrabar pa ćemo ga nazvati izazivačko hrabrim činom. Izazivački je jer izaziva čitaoca da se upusti u avanturu čitanja priča koje se nazivaju „Pjesmom nad pjesmama“. Hrabar je samim tim što se pisac odlučuje na taj čin da svojoj zbirci kratih priča da naslov „Pjesma nad pjesmama“pri tome se ne plašeći da će potencijalne čitaoce odbiti većna samom početku. Ne, naravno, da se pisac ne plaši jer je siguran u svoje pero i u izhod onoga što je stvorio i što se na kraju uistinu pretvorilo u jednu veliku čitljivi i ujedno pjevljivu pjesmu. Da li je pisac Nurija Delićpišući ovu knjigu koristio čarobno pero? To svako treba za sebe odlučiti nakon što pročita ovu unikatnu zbirku priča, ali većina će zasigurno prepoznati tu magiju. Čarobno pero nisu imali svi pisci svijeta jer mnogo je knjiga objavljeno, nekih koje su izazvale zasluženu pažnju, nekih koje su pak izazvale istu takvu ali nezasluženu, nekih koje su i pored sve svoje vrijednosti ostale neprimjetne itd…
Čarobno pero imali su neki veliki svjetski pa i bosanski umovi. Bilo je ili je jošu posjedu velikih imena bosanskohercegovačke književnosti kao što su: Mak Dizdar, Skender Kulenović, Musa Ćazim Ćatić, Avdo KarabegovićHasanbegov i Abdulah Sidran. Čitajući novoizašlu knjigu kratkih priča „Pjesma nad pjesmama“autora profesora Nurije Delića, mi s pravom tvrdimo da je njegovo pero isto tako čarobno. Čitajući ovu knjigu duša se oplemeni i uzdigne u neke druge visoke sfere.A kad se pročita, poželišda nije kraj, učini ti se da si ipak nešto bitno propustio pa onda počneščitati iz početka. Kratke, sažete priče, oplemenjene starobosanskim izrazima, a motivisane bogatom bosanskohercegovačkom historijom, samo su mali dio iz bogate riznice pisanog blaga profesora Delića.
Svaka od priča šalje čitaocu određenu poruku ali i pouku.U jednoj od njih „O riječima“, profesor Delićkaže:
„U duši svojoj moramo ostaviti dva prostrana mjesta: jedno za lijepe riječi, drugo za ružne riječi.Trebalo bi lijepe riječi ostaviti za sebe i obložiti ih oko srca da nam radosnije kuca, a ružne riječi spustiti malo niže i povremeno ih otpuštati iz sebe, jer su one pretežak teret za ljudsko tijelo i, posebno, za dušu ljudsku.“
Ko shvati ovu dubokoumnu poruku, biće mu, vjerovatno, ušparane posjete kod psihologa ili terapeuta, jer njegove riječi liječe dušu.
U kratkom kazivanju „Učinite dobro“i sam naslov kaže dovoljno i poruka je jasna, ali kratkoća priče nije recipročna njenom dubokom značenju i nauku. Osim toga, profesor Delićje neumoran u traženju „novih-starih“riječi i oplemenjivanju našeg i onako lijepog bosanskog jezika. U ovom tekstu nalazimo riječ„čehra“, čije značenje bi se moralo opisati sa više poznatih riječi u bosanskom jeziku, ako ne i cijelom rečenicom. I tu je njegova čarobna olovka u akciji.
I dok svjetku književnu scenu drma groznica „Pedeset nijansi sive“profesor Delićnam nudi tekst „Kahva u pedeset nijansi smeđe boje“. Tu je opisan je našlijepi bosanski običaj pijenja kahve. Jer kahva se nije pila samo radi kahve, kao i danas što se ne pije samo radi toga, nego je bila i ostala povod, ali i razlog da se sastane i popriča, te da se poprave ili poboljšaju međuljudski odnosi ili da se nekome nešto stavi na znanje.Pa tako ovdje nalazimo, zavisno od namjere sa kojom pijemo kahvu, sljedeće njene nazive, nastale u narodu,a sakupljene čarobnom olovkom autora: krmeljuša,sačekuša,dogovoruša,eglenuša,minderuša,probranuša,ašikluk kahva,osamuša,sikteruša,odmoruša,davranuša…
Općenito, autor se, uistinu, pozamašno potrudio utkati u svoje priče starobosanske izraze, i jošpri tome pokušati naći odgovarajuća objašnjena, jer mnogi od tih izraza se koriste svakodnevno a da pri tom oni koji ih koriste ne znaju njihovo pravo značenje. Tako se pisac podrobno založio u priči “Prodavači zjala”objasniti šta to znače „zjale“. Međutim, u bosanskom jeziku postoje, kao što smo rekli, mnogi izrazi za koji ne postoji jednostavno objašnjenje ali se ipak koriste i to tako da onda kada se koriste u razgovoru veoma dobro znamo šta se želi njihovom upotrebom naglasiti. Zbirka kratke proze autora Delića nosi vrijedne poruke čovječanstvu ostajući pri tome da u današnjem svijetu materijalizma istinske vrijednosti ipak nisu izumrle. Upravo tako to reba shvatiti kao što u priči „Šta si mi ostavio, babo“autor naglašava da plemenita duša, široka ruka i vedro lice treba da budu vodilje i ono što se ostavlja u amanet, i da je to jedini put a da je svaki drugi pogrešan.
U moru poslijeratnih autora u bosanskohercegovačkoj književnosti autor Nurija Delićse s pravom može izdvojiti kao pisac čije je djelo vrijedno pažnje i koje će vjerovatno ostaviti trag u književnom stvaralaštvu Bosne i Hercegovine. Njegova „Pjesma nad pjesmama“sadrži i divnu priču o pjesmi nad pjesmama-sevdalinci, tako da se njegova zirka priča ne zove zasigurno slučajno „Pjesma na pjesmama“jer ona je sevdalinka napisana u prozi. Tu su i mnoge mnoge priče o poznatim i nepoznatim likovima iz daleke bosanskohercegovačke historije, u svakom slučaju, zbirka kratkih priča „Pjesma nad pjesmama“uistinu je vrijedna čitanja.
Profesor Nurija Delić je već etabliran u našoj bosanskoj književnosti sa djelima „Dvori od biljura“ i „Čarobno ogledalo“, te onima, koji to većnisu pročitali, toplo preporučujemo da to urade.
Recenzenti:
Husein Huska Ismailović
Nevzeta Ismailović
