Sjećanje na događaj iz Čikaga 1886. godine

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije odžane u Čikagu 1. maja 1886. godine. U sukobima s policijom poginulo je više od dvije stotine radnika, a osmero je osuđeno na smrt. Demonstracije su održane radi zahtjeva radnika za osamsatnim radnim vremenom. Kao Međunarodni praznik rada 1. maj se obilježava od 1889. godine. Prvog maja 1886. godine, stotine hiljada američkih radnika izašlo je na ulice zahtijevajući osmosatno radno vrijeme. Čikago je bio centar pokreta. Radnici su se mjesecima pokušavali izboriti za osam sati rada, pa ih je uoči 1. maja 50 hiljada bilo u štrajku. Novih 30 hiljada pridružilo im se sljedećeg dana. Dovelo je to zastoja većeg dijela čikaške proizvodnje. Nasilja nije bilo u subotu i nedjelju 1. i 2. maja, ali u ponedjeljak 3. maja tuča u kojoj su učestvovale stotine izbila je između radnika članova sindikata i onih koji nisu pripadali sindikatu, štrajkbrehera koje je Mek Kormik zaposlio umjesto njih. Intervenirala je policija, ubijena su 4 člana sindikata. Nakon toga, grupa predvođena Augustom Spajsom i Albertom Parsonsom, pozvala je radnike da se naoružaju, i 4.maja, uvečer, sudjeluju u masovnim demonstracijama na Trgu Hejmarket. U prvi mah, djelovalo je da su demonstracije sa oko 3 hiljade učesnika promašaj, no pred sam kraj, osoba čiji identitet nije utvrđen bacila je bombu, ubijeno je 7 policajaca, a 67 ih je bilo povrijeđeno. Vlasti su uhapsile osmero demonstranata, optužili su ih za ubistvo i osudili na smrt. 11.novembra 1887. godine Parsons i Spajs su pogubljeni, dok je Parsonsova pogrebna povorka prolazila gradom, 250 hiljada postrojilo se duž ulica Čikaga, iskazavši tako solidarnost sa pogubljenim radnicima. Na prvom kongresu 2. Internacionale održanom 1889. godine odlučeno je da je Prvi maj zajednički praznik svih zemalja, kojim radnička klasa manifestuje jedinstvo svojih zahtjeva i svoju klasnu solidarnost.