Od svog nastanka akumulacija Modrac predstavlja ključni izvor tehnološke vode za industriju Tuzlanskog bazena. Danas, osim privrede i stanovništva, od ovog jezera zavisi i očuvanje cjelokupnog ekosistema, zbog čega stručnjaci upozoravaju da privredni razvoj mora biti usklađen sa zaštitom okoliša.
Akumulacija Modrac izgrađena je 1964. godine kako bi osigurala stabilno snabdijevanje industrijskih postrojenja u Tuzli i Lukavcu. Tokom više od šest decenija njena uloga značajno je proširena, pa danas, osim industrije, vodom snabdijeva stanovništvo, omogućava održavanje ekološki prihvatljivog protoka rijeke Spreče, doprinosi proizvodnji električne energije i predstavlja važan prirodni resurs Tuzlanskog kantona.
Modrac je plitka, ali površinom jako velika akumulacija. Očekivano je da ima visoku produkciju, imamo raznolike zajednice algi, koje potencijalno, usljed velike količine nutrijenata, odnosno, njihove hrane, mogu uzrokovati cvjetanje. Ovi nutrijenti su i zabilježeni u većim količinama. To su prije svega nitrati i fosfati, koji potiču prekomjeran razvoj algi, ali i veliko obrastanje akumulacije, što smanjuje površinu same vode, pojašnjava prof. dr. Jasmina Kamberović sa Odsjeka za biologiju PMF Univerziteta u Tuzli.
Javno preduzeće „Spreča“ Tuzla upravlja akumulacijom i svakodnevno usklađuje potrebe različitih korisnika vode. Međutim, upravo intenzivan razvoj industrije i urbanih sredina oko jezera stvorio je ozbiljne izazove kada je riječ o očuvanju kvaliteta vode.
Među najvećim problemima izdvajaju se otpadne vode iz industrijskih postrojenja, površinskih kopova uglja i drugih privrednih objekata koji gravitiraju slivu rijeke Spreče. Stručnjaci upozoravaju da se dio otpadnih voda i dalje ispušta u vodotoke bez odgovarajućeg prečišćavanja, što direktno utiče na kvalitet vode u akumulaciji.
Mi vidimo koji je uticaj čovjeka. Ovo stanje ukazuje na starenje jezera. Veliki nivo kontinuiranog zagađenja rezultat je djelovanja čovjeka, koji je svojim nemarnim odnosom doprinjeo smanjenju jezera iz godine u godinu, navodi prof. dr. Isat Skenderović sa prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Poseban problem predstavlja ugljena prašina i drugi nanosi koji u Modrac dospijevaju iz površinskih kopova. Njihovo taloženje iz godine u godinu smanjuje zapreminu akumulacije, otežava upravljanje vodnim resursima i dodatno narušava kvalitet životne sredine.
Kako bi se zaustavio daljnji dotok zagađenja, stručnjaci predlažu izgradnju kanalizacionog prstena oko akumulacije. Tim projektom komunalne otpadne vode bile bi preusmjerene izvan jezera i upućene na prečišćavanje prije ispuštanja u prirodne vodotoke. Riječ je o dugoročnom i finansijski zahtjevnom projektu koji podrazumijeva saradnju lokalnih zajednica, kantonalnih i federalnih institucija, kao i privrednih subjekata.
Uz prstenasti kanalizacioni sistem potrebno je krenuti i sa čišćenjem postojećeg nanosa u akumulaciji kako bismo, prvenstveo, povećali zapreminu, a time i omoguićili pri dotoku vode osiguranje većih količina kiseonika koji je neophodan za očuvanje života u samom jezeru, ističe Anela Ajšić, ministrica prostoenog uređenja i zaštite okoliša TK.
Posljednjih godina realizovani su i važni infrastrukturni projekti. Grad Živinice izgradio je postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda te radi na proširenju kanalizacione mreže, dok se kroz različite projekte nastoji unaprijediti zaštita cijelog sliva akumulacije.
Stručnjaci ističu da zakonski okvir za zaštitu voda postoji, ali da je njegova dosljedna primjena ključni izazov. Pojačan inspekcijski nadzor, veća odgovornost zagađivača i ulaganja u sisteme za prečišćavanje otpadnih voda predstavljaju osnovne pretpostavke za očuvanje ovog vrijednog vodnog resursa.
Akumulacija Modrac i dalje ostaje nezamjenjiv oslonac industrije, ali i jedan od najvažnijih izvora života u Tuzlanskom kantonu. Upravo zato budući razvoj privrede mora biti praćen odgovornim odnosom prema okolišu, kako bi voda iz Modraca i u narednim decenijama mogla služiti građanima, industriji i prirodi.
