Nepropisno odlaganje kruksa i žive predstavlja ozbiljan ekološki problem koji može imati dugoročne posljedice po zdravlje ljudi, kvalitetu vode i tla te cjelokupan živi svijet. Iako se ove supstance mogu koristiti u različitim industrijskim i drugim procesima, njihovo nekontrolirano ispuštanje u okoliš može izazvati zagađenje koje je teško ukloniti i čije se posljedice mogu osjećati godinama. Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da opasne materije često završavaju u komunalnom otpadu, kanalizaciji, rijekama ili na divljim deponijama, čime se povećava rizik od izlaganja ljudi i životinja štetnim hemijskim spojevima. Prema međunarodnim studijama i procjenama stručnjaka Univerziteta u Tuzli na lokaciji Haka samo Kruksa ima 1750 tona.
-Trebalo bi uraditi vertikalnu hidrauličku barijeru. Time bi se spriječilo da, pri rušenju objekata, i uticaja na zemljište zagađeno živom, ne dođe do dodatne kontaminacije tla, ali i rijeke Jale koja je udaljena nekih stotinjak metara. Nakon toga bi, pri uklanjanju objekta, trebalo da se koriste posebne zavjese koje bi spriječile širenje prašine, pojašnjava profesor Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Zvjezdan Karadžin.
Živa je toksični metal koji može dospjeti u okoliš iz industrijskih postrojenja, neispravnih mjernih instrumenata, određenih vrsta otpada i drugih izvora. Kada se nepropisno odlaže, može dospjeti u tlo i vodu, a zatim ući u prehrambeni lanac.
-Važan je kontakt, odnosno izloženost živi, da bi uopšte došlo do štetnog efekta. Prije svega oblik, potom način na koji će ući organizam i da imamo uopšte taj kontakt i koja je koncentracija. Ovisno o tome, efekti mogu biti akutni ili hronični. Akutni efekti su oni koji nastaju nakon kratkotrajne izloženosti. Može biti kratkotrajna izloženost, ali većoj koncentraciji žive. A hronični efekti su oni kada smo dugotrajno izloženi čak i manjim koncentracijama, što je, općenito, karakteristika nekako za hemijske zagađivače kao što je i živa. Moram naglasiti da su ti akutni efekti izloženosti većoj koncentraciji uslovili i donošenje određenih međunarodnih konvencija, ističe dr. Nadina Mokayes, specijalista higijene i medicinske ekologije Zavoda za javno zdravstvo.
Izloženost živi može oštetiti nervni sistem, bubrege i druge organe. Posebno su osjetljive trudnice, nerođena djeca i mala djeca, jer živa može negativno utjecati na razvoj mozga i nervnog sistema. Nepropisno odlaganje opasnih materija može izazvati niz posljedica za okoliš. Posljedice ne moraju biti vidljive odmah. Voda može izgledati čisto, a da ipak sadrži štetne materije, zbog čega su pravilno zbrinjavanje otpada i kada postoji sumnja na zagađenje, stručna ispitivanja od ključnog značaja.
Sprečavanje zagađenja počinje odgovornim postupanjem s opasnim otpadom. Građani, privredni subjekti i institucije imaju važnu ulogu u smanjenju rizika. Opasne hemikalije i otpad koji ih sadrži potrebno je odvojiti od komunalnog otpada i predati ovlaštenim sakupljačima ili centrima koji su osposobljeni za njihovo zbrinjavanje. Važnu ulogu imaju i edukacija stanovništva, redovne kontrole, odgovarajuća infrastruktura za prikupljanje opasnog otpada te primjena propisa o zaštiti okoliša. Nepropisno odlaganje žive i drugih opasnih materija nije samo pitanje čistoće prostora već i pitanje javnog zdravlja, sigurnosti hrane i očuvanja prirodnih resursa. Posljedice mogu prevazići granice mjesta na kojem je otpad odložen, posebno kada zagađujuće materije dospiju u vodotoke ili podzemne vode. Očuvanje okoliša počinje odgovornim odlukama, a pravilno postupanje s opasnim otpadom jedan je od najvažnijih koraka u zaštiti zdravlja sadašnjih i budućih generacija.
