Još niko nije odgovarao za zločin počinjen na Kapiji 25. maja 1995. godine. Na Međunarodnom naučnom skupu „Tuzlanska kapija – 30 godina poslije“ ukazano je na propuste pravosudnog sistema BiH, lošu regionalnu saradnju pri isporučivanju osuđenih ratnih zločinaca i posljedice negiranja zločina na nove generacije. Naučna zajednica BiH nastoji sačuvati od zaborava počinjene zločine i uzroke kako bi spriječili falsifikovanje historije i omogućili razvoj društva u drugom, pozitivnijem smjeru. „Tuzla neće šutjeti dok god svi oni koji su krivi za ratni zločin nad civilnim stanovništvom u Tuzli ne budu osuđeni“, rekao je gradonačelnik Tuzle Zijad Lugavić. Za zločin na tuzlanskoj Kapiji 25. maja 1995. godine kada je ubijena 71 mlada osoba, a 200 civila ranjeno Sud BiH pravosnažno je osudio Novaka Đukića na 20 godina zatvora. Međutim, zbog proceduralnih propusta osuđenik je pobjegao u Srbiju, čija ga vlast ne želi isporučiti. „Nažalost, nije realno očekivati da se to desi iz razloga što se prema nama dostupnim informacijama Republike Srbija i njihovi dužnosnici pozivaju na primjenu Instituta o ekstradiciji koji podrazumijeva neizručivanje date države (u ovom slučaju Srbije) nekoj drugoj državi zbog odsluženja pravosnažno određene kazne. Međutim mišljenja sam da nakon 30 godina ne smijemo toliki fokus stavljati samo na Novaka Đukića. Postoje i druga odgovorna lica“ , rekla je Dženeta Omerdić, savjetnica člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića. Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji objavio je više od 300 publikacija o uzrocima rata i odgovornosti Srbije. Žrtve i porodice to zaslužuju, rečeno je na Međunarodnom naučnom skupu „Tuzlanska kapija – 30 godina poslije“ održanom u Tuzli. „To je tema koja nije prisutna u našoj javnosti. Novak je u Srbiji našao utočište i ponaša se isto kao i ostali ratni zločinci koji su prihvaćeni kao nacionalni heroji koji su se žrtvovali za srpski nacionalni interes. Ovi studentski protesti koji traju već nekoliko mjeseci bar se nadam da je to početak nekog novog procesa koji će otvoriti mnoga pitanja“,rekla je predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko. Kada su u pitanju najteža krivična djela poput ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti regionalna saradnja je obavezna i jedan je od uslova koje treba ispuniti na evropskom putu. Naučna zajednica nastoji sagledati dublji historijske, sociološke, politološke i pravne aspekte. Ukazuje i na propuste domaćih pravosudnih institucija. „Mi svjedočimo da pravosudne institucije BiH posebno posljednjih 10-tak godina stavljaju akcenat na druge , manje zločine. Ne bave se hijerarhijski onim zločinima koji su bili najmasovniji. Mi iz pozicije nauke, naučnih institucija trudimo se da damo doprinos da se takvi zločini, ne samo na Kapiji , nego brojni drugi u kojima su ubijane stotine civila, ne ostanu zaboravljeni“, rekao je direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu Muamer Džananović. Suočavanje s prošlošću, utvrđivanje s odgovornosti i procesuiranje ratnih zločinaca važna je satisfakcija za žrtve, ali i za nove generacije u Srbiji na koje je prebačena odgovornost iako tada nisu bili ni rođeni, rečeno je između ostalog na naučnom skupu održanom u organizaciji Univerziteta u Tuzli i Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
NAJNOVIJE VIJESTI
