Povodom Međunarodnog praznika rada, Sindikat Solidarnosti je i ove godine organizovao tradicionalni prvomajski uranak ispred zgrade nekadašnjeg Hemijskog kombinata “Sodaso” u Tuzli. Ipak, kao i ranijih godina, prisustvo radnika i građana bilo je skromno.
Ni obećani besplatan obrok za sve prisutne nije značajnije uticao na odaziv. Pored nekoliko novinara i ponekih prolaznika, uglavnom su se okupili članovi sindikata ispred zgrade koja je 2014. godine zapaljena tokom radničkih protesta, a koja je sada u procesu obnove kako bi postala nova zgrada kantonalne vlade.
Predsjednik Sindikata Solidarnosti, neumorni Salih Kopić, još jednom je istakao ciljeve za koje se njegova organizacija zalaže.
– Ovo nije trenutak za slavlje, već za borbu i protest – kazao je Kopić, ne krijući razočarenje zbog slabog odziva.
Položaj radnika u Bosni i Hercegovini već godinama je zanemaren od strane vlasti i političara. Zemlja je u ozbiljnoj krizi, siromaštvo je sveprisutno, a uprkos tome, većina ljudi šuti i prihvata stanje, za razliku od građana u ekonomski razvijenijim zemljama gdje se Prvi maj obilježava protestima i zahtjevima za bolja radna prava.
U BiH rijetko ko izlazi na ulice, čak ni penzioneri koji su podstaknuti inicijativama poput NPUS-a, a koji traže pravednije penzije. Dok premijer Nikšić i njegovi ministri sebi povećavaju plate za hiljadu maraka, hiljade građana preživljavaju pretražujući kontejnere – i gotovo niko ne pokazuje solidarnost s njima.
Tišina u društvu zapravo predstavlja prešutnu podršku onima koji godinama iscrpljuju narod i guraju ga u sve dublje siromaštvo.
Zato i ne čudi što poruke Sindikata Solidarnosti i njihovog lidera Kopića ne pronalaze širu podršku među građanima i radničkom klasom. Ipak, njihov trud – koliko god simboličan bio – podsjeća na važnost Prvog maja i nužnost da se ljudi probude, ustanu i izbore za dostojanstveniji život i svoja prava!
