Od 2000. godine u svijetu se 21. Februar obilježava kao Dan maternjeg jezika, koji je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. I ove godine povodom ovog dana, ali i 30. godišnjice rada Odsjeka za bosanski jezik u Tuzli, upriličena je manifestacija “Jezik moj bosanski” u organizaciji resornog ministarstva, Univerziteta u Tuzli, kantonalnog Pedagoškog zavoda i tuzlanskih gimnazija.
Briga o maternjem jeziku je način dokazivanja svijesti o vlastitom identitetu, ali i veoma osjetljivo mjesto tolerancije prema drugom i drugačijem. U svijetu se govori oko 6.000 jezika, a prema prognozama lingvista, do kraja 21. vijeka više od polovine, čak i do dvije trećine će odumrijeti. Utoliko je veći značaj tradicionalne manifestacije “Jezik moj bosanski” upriličene u Tuzli.
Manifestacija je ove godine posvećena i 30. Godišnjici Odsjeka za bosanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Tuzli:
Na manifestaciji su uručene diplome i nagrade za najbolji literarni rad za osnovce i srednjoškolce o temi “Moje omiljeno djelo iz književnosti BiH” a među nagrađenima su Emina Đerić, učenica Behram – begove medrese Tuzla za esej o djelu “Derviš i smrt” Meše Selimovića i Inna Duraković, učenica OŠ “Hasan Kikić” Gradačac za esej o “Ježevoj kućici” Branka Ćopića.
Na dan maternjeg jezika podsjećamo da se, svake dvije sedmice, u svijetu ugasi po jedan jezik. Osnovno za preživljavanje jezika je njegovo prenošenje djeci, institucionalna podrška, svoje pismo, te da se njeguje u školama i medijima.
.
