Samo 3.000 koraka dnevno može pomoći starijim osobama koje su u riziku od Alzheimerove bolesti da odgode kognitivni pad i štetne promjene u mozgu, prema nalazima 14-godišnje studije u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), javlja Anadolu.
Studija, koju su proveli istraživači u bolnici Mass General Brigham u Bostonu, a objavljena je u časopisu “Nature Medicine”, pratila je 296 odraslih osoba u dobi od 50 do 90 godina koje na početku nisu pokazivale znakove kognitivnog oštećenja. Učesnici su praćeni tokom 14 godina koristeći kognitivne testove, podatke pedometra i skeniranje mozga.
Istraživači su otkrili da hodanje između 3.000 i 5.000 koraka dnevno odgađa kognitivno pogoršanje u prosjeku za tri godine, dok su oni koji dnevno pređu od 5.000 do 7.000 koraka imali kašnjenja i do sedam godina.
“Ohrabrujemo starije osobe koje su u riziku od Alzheimerove bolesti da razmotre male promjene u nivou svoje aktivnosti, da izgrade trajne navike koje štite ili koriste njihovom mozgu i kognitivnom zdravlju”, rekla je dr. Wai-Ying Yau iz bolnice Mass General Brigham u Bostonu, kako je u ponedjeljak objavio “The Guardian”.
Demencija pogađa oko 50 miliona ljudi širom svijeta, a Alzheimerova bolest je najčešći tip.
Bolest je povezana s dva štetna proteina u mozgu: amiloid-beta, koji formira ljepljive plakove između nervnih ćelija, i tau, koji stvara zapetljaje unutar moždanih ćelija i remeti njihovu funkciju.
Oni s niskim amiloidom na početku studije gotovo da nisu pokazali pad aktivnosti. Među učesnicima s višim nivoima amiloida, više dnevnih koraka bilo je povezano sa sporijim kognitivnim padom i odgođenim nakupljanjem tau proteina.
Sjedilačke osobe su mnogo brže opadale, prema studiji.
Istraživači kažu da vježbanje djeluje zaštitno, iako ne mogu u potpunosti isključiti da rana Alzheimerova bolest dovodi do smanjene aktivnosti.
“Potrebna su nam randomizirana klinička ispitivanja kako bismo dokazali uzrok i posljedicu, ali vrlo je ohrabrujuće to što fizička aktivnost može pomoći u promjeni nečije putanje”, rekla je Yau, dodajući da bi osobe s amiloidom mogle imati sporiju stopu propadanja ako su fizički aktivnije.
Naučnici još uvijek ne razumiju u potpunosti zašto je vježbanje korisno, iako poboljšani protok krvi, niža upala i njeni učinci na nivo hormona mogu igrati ulogu.
“To je pitanje od milion dolara koje želimo razmotriti u budućim studijama”, rekla je Yau.
