Za žrtve nasilja u porodici zaštitne mjere koje propisuje Zakon znače ohrabrenje

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, koji u Federaciji Bosne i Hercegovine postoji već 15 godina, predviđa 6 zaštitnih mjera koje se izriču u slučajevima porodičnog nasilja. Praksa pokazuje da ove mjere imaju onaj glavni, trenutni efekat – zaštitu žrtve, ali u većini slučajeva i preventivni od ponavljanja nasilja. Upravo zbog toga se u institucijama koje se bave ovim drušvenim problemom zalažu za što dosljedniju primjenu Zakona, u dijelu koji se odnosi na predlaganje i izricanje zaštitnih mjera. Potvrđuju to i žrtve nasilja koje kažu da se zbog izrečenih mjera osjećaju sigurnije, a one koji trpe nasilje pozivaju da obavezno potraže pomoć i prijave nasilnike.

“Par puta me je davio. Jednom me bacio preko sobe. Jednom me udario šamarom, ne sjećam se dalje da li me je tukao, izgubila sam svijest. Ošamario me je i ničega se ne sjećam”

“Dobila sam batine. Djeca nisu bila kući. Kad su došla ja sam bila sva modra.”

Naše dvije sagovornice žrtve su porodičnog nasilja. Jedno se događalo u gradiću na sjeveru Bosne, a drugo u Tuzlanskom kantonu. I ostali detalji priča ovih žena su slični mnogim drugim pričama porodičnog nasilja, koje je nažalost u ovoj godini poraslo i u Tuzlanskom kantonu. Prve bračne godine bile su uredu, onda je počelo psihičko nasilje, koje je na kraju završilo fizičkim zlostavljanjem. Vrijeme, ali i mnogo drugih faktora uticalo je na to da su trpile dugogodišnje nasilje u porodici i da se nisu odlučivale da to prijave.

“Htjela sam sačuvati obitelj, unuče imam. Bit će bolje….. Ali nije moglo, nije moglo” kaže nam jedna od žrtava.

Nasilje su prijavile sestra odnosno kćerka naših sagovornica. Obje su bile smještene u Sigurnoj kući koja djeluje u okviru organizacije Vive žene. Tuzlanka koja je pobjegla od nasilnog supruga u rodni grad danas živi u strahu za vlastiti život.

“Nadala sam se da će dobiti neku mjeru zabrane ili bar tužbu ili nešto. Međutim, ništa se nije dešavalo. Htjela sam prvi put da izađem, otprilike mjesec i po sam bila ovdje, međutim iz Centra za socijalni rad su rekli da ne izlazim ni slučajno zato što sam životno ugrožena, jer on ne vidi problem u tome da ubije mene pa sebe” kaže jedna od žrtava.

Naša druga sagovornica koja je porodično nasilje doživjela u Tuzlanskom kantonu, imala je sreću da su nadležni iskoristili zakonske mehanizme da zaštite žrtvu, ne samo tenutno.

“Kad sam došla ovdje u Sigurnu kuću tad je dobio zabranu 6 mjeseci uopšte prilaska. Kad smo izašli iz Sigurne kuće, otišli smo na sud i dobio je isto zabranu tri godine, da mi ne može prići, uznemiravati me. Nije me bilo strah i da ga sretnem nisam se bojala, jer sam znala da ipak ima Zakon koji je na strani slabijih, žena” kaže ova žrtva porodičnog nasilja.

Ova iskustva potvrđuju koliko je značajna dosljedna primjena Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, posebno u dijelu izricanja zaštitnih mjera, ističu u nadležnim vladinim i nevladinim institucijama i organizacijama koje rade na sprečavanju i prevenciji nasilja u porodici. Upravo to je cilj i kampanje koju trenutno realizuju Udruženje Vive žene i Ministarstvo unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, u okviru regionalnog projekta “Sprovođenje normi, mijenjanje stavova” a koji finansira Evropska unija i provodi organizacija UN Women.

Naše sagovornice su na teškom i dugom putu oporavka, ali uprkos strahu odnosno manjku samopuzdanja koje je još uvijek vidljivo nakon dugogodišnjeg zlostavljanja, vjeruju u pozitivan ishod. Pozivaju sve one koji trpe nasilje u porodici da ne čekaju kao što su one čekale, da potreže pomoć.

“Meni su pomogli, stvarno su mi pomogli u jako kratkom roku, smjestili su me i danas zahvaljujući njima ja i živim i dišem.”

“U svakom slučaju trebaju prijavit nasilje, jer niko ne zaslužuje, ama baš niko. Ni psihičko, a i još gore fizičko nasilje” poručuju naše sagovornice.